Kad oblaci i magle pokriju planinu i planina se ne vidi, ne znači da planine nema i da nije velika.
Na tomislavgradskome groblju Karaula jučer smo na vječni počinak ispratili Filipa Andrića – našega tihog, samozatajnog i dobroga sumještanina od kojega se u ime prijatelja, suradnika, stranačkih kolega i branitelja HVO-a oprostio Mijo Tokić.
Mijin govor donosimo u cijelosti:
Nad otvorenim smo grobom tako samozatajnog skromnog a tako velikog čovjeka kojem smo mi kao općinska zajednica i kao narod dužni izraziti poštovanje i zahvalnost. Pokojni Filip bio je čovjek častan, uspravan i dostojanstven s idejom i sa stavom. Sposoban i kreativan, uvijek u prvim redovima.
Uzoran muž, uzoran otac, uzoran sin, neumoran, neiscrpne radne i životne energije, nesebično se davao svima, obitelji, narodu, domovini, na svakom poslu i na svakoj dužnosti.
Činjenica je da se 1/10 ledene gromade vidi iznad mora. Tako je bilo i s pokojnim Filipom, okolina je vidjela a i on sam otkrivao samo dio svoje ljudske veličine. Najmanje ostalih 9/10 vidjeli su samo oni koji su bliže i dublje poznavali ovog čovjeka. Kad oblaci i magle pokriju planinu i planina se ne vidi, ne znači da planine nema i da nije velika.
Na početku devedesetih svim srcem i umom dao se svom narodu. U organizaciji obrane, kad je gorilo u Hrvatskoj a ovdje rat bio na vidiku, rijetki znaju, kad su se borbe vodile po Lici i Velebitu, dovozio je oružje za obranu Tomislavgrada, bio je predsjednik općinske vlade i dopredsjednik HVO-a čitavo ratno vrijeme, bio je jedan od važnih stupova naše obrane, poslije uvijek na najtežim mjestima – župan i predsjednik županijske vlade, kad smo bili izloženi pritiscima svake vrste, kad se pokušavalo dokinuti naš politički subjektivitet i konstitutivnost u BiH. U vrijeme Hrvatske samouprave vršio je pretešku dužnost direktora carine. U vrijeme takozvanog Travanjskog paketa, o kome i danas postoje političke dvojbe, s nekolicinom najhrabrijih hrvatskih zastupnika, spriječio je definitivno stvaranje građanske dvoentitetske BiH u kojoj bi Hrvati u oba entiteta bili građani drugog reda, bez političkog subjektiviteta. Ovako smo još kao narod politički živi, ostao je barem prostor za političku borbu.
Podmetao je leđa pod najveće terete i stavljao glavu pred najteže opasnosti.
Zahvaljujemo Filipu na nesebičnoj žrtvi za naš hrvatski narod i našu duvanjsku zajednicu.
Zahvaljujemo dragom Bogu što nam je dao ovako samoprijegornog čovjeka, dragog prijatelja i požrtvovnog suradnika.
U ime prijatelja, suradnika, stranačkih kolega i branitelja HVO-a izražavam najdublju sućut supruzi Vinki, sinovima Mihovilu i Ivanu, kćerima Anđeli i Mariji, ocu Ivanu, braći Milanu i Anti i njihovim obiteljima.
Dragi Filipe, vjerujem da će Bog prepoznati tvoju veličinu i tvoju veliku žrtvu i dati ti neumrlu nagradu u svom kraljevstvu.
Odavde vidiš kraljevsko Duvanjsko polje, a u tvojoj duši, znam, zauvijek će oriti i živjeti ganga, Vojkovići, Roško Polje i Zavelim.
Počivaj snom mira u svojoj duvanjskoj, hrvatskoj grudi!
Zemljo Hrvatska, budi mu laka!
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!
Tomislavgrad; 16.6.2020. godine
Mijo Tokić/Tomislavcity
