Jučer mi se napokon ostvarila želja da posjetim mjesto Veselu kod Bugojna i upoznam velikoga čovjeka Huseina Smajića i njegovu obitelj.
U predivnom prirodnom ambijentu podno Stožer-planine, u blizini srednjovjekovnog bosanskog grada Vesele Straže, u pitomoj udolini okruženoj gustim šumama, Husein je prije 6 godina sasvim slučajno na svom imanju, na lokalitetu zvanom Crkvina, otkrio temelje velike srednjovjekovne katoličke crkve iz 13/14. st., dimenzija 32×22, koja je najvjerojatnije bila crkva bosanskoga kraljevskog plemstva. U crkvi su pronađeni i ljudski kosturi, a najzanimljiviji je grob u kojem su otkriveni muški i ženski skelet umotani u pozlaćeno platno sto govori da su pokojnici bili plemićkog dostojanstva.
Husein je odmah, uglavnom vlastitim sredstvima, pristupio arheološkim istraživanjima angažirajući stručnjake iz Travnika, Sarajeva, Tomislavgrada, Splita i Zagreba, kako bi se temelji konzervirali te očuvali pronađeni vrijedni predmeti i ljudski skeleti.
Dobri Husein je pored otkopanih temelja podigao improvizirani drveni zvonik s dva zvona ispod kojeg je postavio veliku sliku Milosrdnog Isusa, a supruga Vesna je sama na sebe preuzela ulogu zvonarice, tako da svaki dan tri puta dnevno – u 7, u podne i u 19 sati – zvoni i time daje slavu Bogu.
No, Husein nije ni tu stao. Nedaleko od temelja stare crkve, dio svoga imanja poklonio je Vrhbosanskoj nadbiskupiji i odlučio sam izgraditi novu zavjetnu katoličku crkvu koja će biti u vlasništvu župe Bugojno. Crkva je već dobila prepoznatljive konture, a odmah do nje Husein gradi i konobu u kojoj će se hodočasnici i drugi turisti moći okrijepiti, blagovati ali i prenoćiti.
Ovaj posjet ostavio je na mene dubok dojam – prelijepa priroda, temelji stare crkve, Huseinovo graditeljsko umijeće, ali nadasve Huseinova jednostavnost i dobrota.
“To što sam ja ovdje uradio – otkopao temelje stare crkve, to što sam poklonio zemljište Nadbiskupiji i gradim novu crkvu – ne čini me manjim muslimanom. Ja ću musliman ostati do kraja života i želim da me pokopaju ovdje u blizini crkve, na mom imanju, kada umrem. Ali ovim sam htio dati svoj mali doprinos otkrivanju istine i rasvjetljavanju naše slavne povijesti koju svi mi baštinimo. Ovo je baština svih nas”, Huseinove su riječi koje nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim.
Znamo da je Husein imao velikih problema s politikom i nedobronamjernim ljudima zbog ovih svojih postupaka, ali nećemo sad o tome. Ovdje želim istaknuti pozitivnu stranu priče, koja je zaista rijetka, dobronamjerna i potpuno pozitivna.
A tome u prilog govori činjenica da “Huseinovu crkvu” svakim danom sve više posjećuju grupe hodočasnika i turista, napose mladih, iz svih krajeva BiH, Hrvatske, pa i šire.
Husein i njegova obitelj su mi iskazali u svom domu takvu iskrenu i srdačnu dobrodošlicu kakva još stanuje, ja mislim, jedino u Bosni. I kako ne prihvatiti njihov poziv da s djecom napravim i cjelodnevni izlet, gdje će djeca imati što vidjeti, uživati u prirodi, ali i okupati se u bazenu pored obiteljske kuće… pa ako zatreba, ima se gdje i prespavati.
I što reći? Aferim, dobri čovječe. Neka te dobri Bog blagoslovi, tebe i tvoju obitelj, i poživi te što duže u dobrom zdravlju, kako bi sve svoje naume i ideje ostvario i priveo kraju.
Treba nam više ovakvih Huseina u našoj BiH. Manje bi bilo ludila, a ljudi bi se više poštivali i voljeli.
I savjet svima koji putuju kroz Bugojno. Svratite obavezno do Vesele, do Huseinova imanja i njegove crkve. Nećete se nimalo pokajati. Otići ćete kući obogaćeni jednim novim iskustvom i saznanjem i oplemenjena duha.
