Nije lako ovih dana hrvatskim nogometnim reprezentativcima. Gdjegod se pojave slijede čestitanja, fotografiranja, autogrami… Uvjerili su se u to svi oni koji su jučer bili na Buškome jezeru, točnije u Eco-selu Grabovica gdje su mogli susresti hrvatskoga reprezentativca Ivana Perišića. Na završetak njegova objeda nestrpljivo je čekala „mala vojska“ fanova i znatiželjnika kojima je “obećao” fotografiranje. Doznali smo tek da je u našem kraju boravio privatno. Činilo se da je u velikoj žurbi pa smo zajedno s ostalima ostali čekati trenutak za uspomenu.
Nesumnjivo, ono najbolje naši nogometaši pokazali su herojski na športskim terenima u Rusiji. Nakon svega zaslužuju odmor i privatnost. No, teško da ih mogu i dobiti jer nakon nastupa na Svjetskome nogometnom prvenstvu postali su ne samo domaće već i svjetske športske ikone. Osobito veliki su u dječjim očima i srcima. Njima su vatreni uzor i primjer. A primjere valja i slijediti. Na pisanje ovih redaka ponukalo nas je upravo razmišljanje jednoga osmogodišnjega dječaka iz Tomislavgrada kojemu smo se i od srca nasmijali.
Nakon fotografinja s Perišićem dječak je roditeljima rekao: „Više neću prati ramena“. Na roditeljski zbunjujući upit zbog čega to neće činiti, odgovorio je: „Perišić mi je rukama dodirnuo ramena“. Pa eto, dragi nogometaši, takvi ste u očima naše djece! Svojom igrom, domoljubljem i poštenjem svijetlite i dalje.
Z.S./Tomislavcity
Više fotografija u galeriji.
