Tražeći odgovor na pitanje koja je najvažnija razlika između životinje i čovjeka, znanstvenici su davno kazali da se životinje jedino ne mogu smijati i ne znaju pjevati. U današnjem tekstu, dakle, odlučili smo se javno zapitati kako je i zašto je suvremeni čovjek odlučio izbrisati te dvije temeljne razlike? Naime, probajte se prisjetiti kada ste zadnji put sreli nekoga tko se na javnome mjestu od srca smije, ili, nekoga tko iz osobnoga zadovoljstva jednostavno pjeva a da ih nije briga tko ih možda gleda ili sluša. Ne, toga više jednostavno nema. Suvremeni je homo sapiens, izgleda, odlučio da su smjeh, pjesma i vedro lice out, a da su in samo mrke face, ozbiljnost i zabrinutost.
Što je dovelo do toga da se ljudi danas sve manje smiju i sve rjeđe pjevaju, ne znam, ali znam i pamtim da tako nije bilo prije samo tridesetak godina.
Ljudi su nekada materijalno imali puno manje, ali su se puno više smijali, pjevali su kad im se pjevalo i u kući i na poslu. Živo se, naime, sjećam vremena kada su Duvanjke s grabljama i vilama u ruci i pjesmom na usnama po cijeli dan sakupljale sijeno. Svakoga ste ponedjeljka iz duvanjskih kavana mogli čuti mušku gangu, a rijetko je mogao proći dan a da vam netko ne ispriča dobar vic.
Pjesma i smijeh dakle, protjerani su sa javne pozornice, a kao zaključak možda možemo kazati da ćemo ovo doba pamtiti kao stoljeće u kojem su se ljudi zaboravili smijati.
Milan Vukadin/Tomislavcity
