Treći je dan devetnice Velikoj Gospi. U Seonici je svetu misu predslavio i propovijedao fra Valentin Vukoja, a pjesmom je uljepšala misno slavlje klapa Grga iz Posušja.
Nazočio je zaista veliki broj vjernika, kako kaže seonički župnik fra Sretan Ćurčić: To je djelo Gospe, majke koja nas ovdje okuplja.
Svaki dan Gospin kip je ispred Crkve kako bi svi koji žele mogli iznijeti svoje zavjete.
Fra Valentin Vukoja je na samom početku misnog slavlja naglasio važnost kajanja u našem životu. Smatra da se istinski pokajati možemo onda kada se suočimo s prolaznošću života, a to najlakše postižemo posjetu grobljima. Nismo svjesni prolaznosti i važnosti pokajanja dok sjedimo kod kuće i gledamo televizor ili dok se družimo u kafićima, ali kada svjesno posjetimo groblje i sjetimo se svih onih koji su nekada bili tu među nama, a danas ih nema – u tom trenutku se kajemo za sve loše što smo napravili i osjećamo prolaznost života. Pozvao je sve vjernike da redovito posjete grobove svojih roditelja, da odnesu cvijet i budu makar kratko u mislima s njima.
U propovijedi je naglasio važnost svjesnosti o modernoj ovisnosti – o kockanju, odnosno kladionicama. Ta navika se čini bezazlenom i bezopasnom, a zapravo je jako opasna i može razoriti nečiji život, ali i živote drugih ljudi. Pozvao je sve vjernike da nikada niti jednu marku, niti jedan euro ne daju u kladionicu.
Govorio je o samoći kao jednom stanju koje svećenicima, ali i svima ostalima propovijeda Evanđelje.
“Mi nemamo drugog učitelja osim samoće. Ako se svećenik s njom ne udruži, sve što kažemo bit će malo, bit će slabo. Samoća čovjeka uči tko je on sam, ona s njega skida nepotrebno, ona ga poučava unutarnjem miru, unutarnjem zdravlju. Preko samoće dolazimo do snage duha. Snaga duha se ogleda kada smo možda tijelom slabi, ili smo bez obrazovanja, a ne bojimo se života, ne bojimo se siromaštva – to je snaga duha”, istaknuo je.
Pozvao je i da svi oni koji imaju materijalne mogućnosti pronađu neki način na koji će pomoći onima koji imaju manje, onima kojima je to potrebno, da pronađu način da dijele to što imaju i da će to biti hrana za njihovu dušu.
