Slika 1.
Danas prije podne: do kontejnera koji se nalaze ispod garaža Vatrogasnog u Tomislavgradu dolazi mlađa gospođa i na ramenima i u rukama nosi velike vreće iz kojih pažljivo vadi papir, pa plastiku, staklo i ostali otpad. Da bi ste to razvrstali u kontejnere, treba se potruditi i pripaziti. Razmišljam, Bože moj hvala ti da se uzdižemo u svakom pogledu, pa i u ovome ekološkome. Komentiram da je ovo jedno od najvrjednijih navika koje su naši ljudi naučili u zapadnim zemljama.
Slika 2.
Danas poslije podne: usred Duvanjskog polja, uz cestu koja iz Tomislavgrada vodi prema Oplećanima, otprilike gdje završava grad, odbačen otpad, građevinski i plastični, između ostaloga i dječji autić. Razmišljam, Bože moj kakav čovjek trebaš biti i pored puta odbaciti toliko otpada. Pa u gradu ima barem 10 kontejnera u koje se to moglo baciti bez ikakve naknade. Postoji ona stara izreka da stotinu ne može očistiti što jedan može zaprljati. Čini se da je to baš tako.
Ne budimo ovi drugi, nego oni prvi. Ovo su samo naša dvorišta, naše ulice, naša sela i grad i naše polje. Mi ga možemo uništiti, ali i oplemeniti. Budimo odgovorni prema okolišu!
Tomislavcity
