Ja sin ječma, pastorak pšenice…, nekada je o svom Duvanjskom polju pjevao pjesnik Andrija Vučemil. U tih nekoliko stihova, pjesnik je davno opjevao svu škrtost duvanjske zemlje i neimaštinu ondašnjih Duvnjaka koji su od te iste škrte zemlje teško živjeli. No, sve se izgleda neumitno mijenja pa i duvanjska zemlja i klima.
Danas, naime, na Duvanjskom polju uspijevaju kulture koje je prije samo tridesetak godina bilo teško i zamisliti. Na nekad škrtoj duvanjskoj zemlji danas sade prave plantaže vinove loze, velike voćnjake jabuke, šljive i kruške, nicali su na Duvanjskom polju nasadi maline, kupine i aronije, a lubenice su unatrag nekoliko godina postale pravi hit. Bilo je i Duvnjaka sklonih eksperimentiranju koji mi se, doduše bez opipljiva dokaza, kunu da su u svojim dvorištima uspijevali uzgojiti čak limun i kivi.
Razlog tako revolucionarne promjene svakako leži u drugačijoj klimi. Nestale su, naime, surove duvanjske zime i proljetni mrazovi, a tome svakako treba pridodati i dostupnost sjemena i sadnog materijala prilagođenog za uzgoj na višim nadmorskim visinama. Zbog svega gore navedenog Duvnjacima je danas jasno da njihovo polje nije pogodno samo za uzgoj ječma, raži, krumpira i kupusa a poneki od nas u toj činjenici vide priliku za ozbiljan posao ili dodatnu zaradu.
Milan Vukadin/Tomislavcity
Foto: Ilustracija/OPG Kovačević
