U našim agroekološkim uvjetima berba većine voćnih vrsta traje tijekom ljetnih i jesenskih mjeseci. Međutim, radovi u voćnjaku se tada ne završavaju. Naprotiv, potrebno je obaviti niz mjera kako bi se stabla što bolje pripremila za period mirovanja.
Prvi korak koji treba poduzeti nakon berbe je skupljanje oštećenih i zaraženih grana, plodova i drugih biljnih dijelova koji mogu biti izvor infekcije u narednoj vegetacijskoj sezoni. S obzirom na to da mnogi prouzrokovači bolesti kao i štetni insekti i grinje prezimljavaju u opalom lišću, rak ranama i mumificiranim plodovima, potrebno je ukloniti ih što dalje od zasada i spaliti. Zaražene grane treba orezati do zdravog tkiva, a škare dezinficirati alkoholom kako se bolest ne bi prenijela na zdrava stabla. Ukoliko su rane od rezova veće preporučuje se premazati ih kalemarskim voskom.
Ne treba svakom voću isto gnojiva
Primjena organskog i mineralnog gnojiva na jesen je jedna od ključnih mjera koja, ne samo da utječe na održavanje plodnosti i strukture, već i na budući prinos voća. Osim toga, hranljive materije poboljšavaju otpornost voćki na nepovoljne uvjete tijekom zime, a kasnije i na porast i kvalitetu. Voćarima se savjetuje da prije primjene gnojiva odrade agrokemijsku analizu kako bi bili upoznati s količinom organske materije, kao i sadržajem esencijalnih, makroelemenata u zemljištu. Različite voćne vrste imaju drugačije potrebe za hranivima.
Na primjer, šljiva zahtijeva oko 120 kilograma azota, 30 do 40 kilograma fosfora i oko 160 kilograma kalija po hektaru. Količina čistog azota za jabuku iznosi oko 80 kilograma, dok je potreba za fosforom ista kao kod šljive, a za kalijem nešto manja, oko 140 kilograma po hektaru.
Važno je istaći da se ukupna količina fosfora i kalija primjenjuje na jesen, kao i trećina azota, dok ostatak ide na proljeće. Nakon gnojenja poželjno je obaviti freziranje kako bi se hraniva unijela u dublje slojeve zemljišta. Primjenom ove agrotehničke mjere poboljšava se struktura i vodno zračni režim, a vrši se na dubini do 15 centimetara kako se ne bi oštetio korijenov sustav biljaka.
Koji je “recept” smjese kreča za stabla?
Neposredno prije početka mirovanja, kasno u jesen, potrebno je krečenjem zaštititi stabla od štetočina i niskih temperatura. U te svrhe se koristi isključivo bijela boja, a krečenje se obavlja po suhom i lijepom vremenu, na temperaturi iznad nule. U 25 litara vode pomiješati 250 grama sumpora i 5 kilograma negašenog kreča, a potom dobro promiješati, ostaviti da odstoji, pa premazati stabla.
U 25 litara vode pomiješati 250 grama sumpora i 5 kilograma negašenog kreča
Sljedeći korak je kemijski tretman voćaka preparatima na bazi bakra i mineralnog ulja kako bi se smanjio infekcijski potencijal patogena, štetnih insekata i grinja. Obavlja se onda kada opadne 50 do 70 posto lišća, po suhom vremenu, bez vjetra. Tom prilikom se koristi i veća količina vode, ne bi li se biljke potpuno okupale, a sredstvo dospjelo do svih pukotina i rana.
Sadnja voća je bolja na jesen
Jesen je, između ostalog, povoljan period i za zasnivanje novih voćnih zasada, jer zemljište tada zadržava toplinu i vlagu, što omogućava sadnicama dobar razvoj korijenovog sistema prije početka mrazeva. To znači da će voćke na proljeće biti razvijenije i bujnije.
Pravovremenim provođenjem svih neophodnih agrotehničkih i drugih mjera u voćnjaku tijekom jeseni i zime, osiguravamo dobar i kvalitetan rod, ali i dugovječnost zasada.
