Još 30. siječnja 1917. donesen je Proglas koji kaže da je povodom 1000. obljetnice krunidbe kralja Tomislava hrvatski narod u Duvnu odlučio „ da umjesto ikakva druga spomenika sagradi u Duvnu Spomen – crkvu sa Tomislavovim domom, koja će biti trajni spomenik i vidljiviji zalog sretnije budućnosti“. Temeljni kamen za duvanjsku baziliku postavljen je 8. srpnja 1924., a za tu prigodu u Duvno je stiglo i izaslanstvo Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja” iz Zagreba koja je bila glavni pokrovitelj izgradnje bazilike. Uoči stote obljetnice postavljanja kamena temeljca, Družba je ponovo svečano dočekana. Pogledajte kako je izgledao doček iznad Mokronoga s pogledom na slavno Duvanjsko polje!
Velikoga meštra Mislava Grgića, Zmaja Strossmayerskoga i ostalih petnaest članova Družbe svečano su dočekali gvardijan fra Bože Milić i načelnik općine Tomislavgrad Ivan Buntić, te članovi kulturno-umjetničkih društava s područja naše Općine, kao i Hajdučka družina Mijata Tomića, predvođena harambašom Brankom Matićem, koji je, kao i tadašnji odbornik Stojan Zrno, izgovorio riječi dobrodošlice:
-Živjeli i dobro nam došli iz hrvatskoga Zagreba! Ja sam Branko Matić, harambaša Hajdučke družine Mijata Tomića iz Tomislavgrad i poslani smo pred vas, da vas ovdje dočekamo.
Družba će sutra na svečanoj sjednici Općinskoga vijeća uručiti povelju kao uspomenu na ovaj važan događaj od prije stotinu godina. A kako je doček tada izgledao, pročitajte u sljedećim redcima iz knjige Milutina Mayera “S puta na Duvanjsko polje” u kojoj su zabilježene putopisne crtice članova Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja”:
Kad stigosmo na vrhunac pustog kamenog brežuljka, što se uzdiže nad Duvanjskim poljem sa strane sela Šuice, iskrsne pred nama kao iz zemlje konjanik i zavikne snažnim glasom:
– Stojte! …
Kako je taj susret bio neočekivan, pomislismo u onoj pustoši i samoći, da to nije čist posao. No u taj čas ugledasmo u ljevici konjanika oveći hrvatski barjak, a on nas međutim već zapita:
– Jeste li vi, gospodo, Braća hrvatskog Zmaja iz Zagreba?
– Jesmo! – glasio je naš odgovor.
– E, živjeli i dobro nam došli iz hrvatskog Zagreba! – opet će on veselo. – Ja sam Stojan Zrno, odbornik iz Duvna i poslan sam pred vas, da vas ovdje dočekam.
(…)
Dugo je trebalo dok se velika povorka svrstala u red i krenula u sam gradić Duvno, gdje nas je dočekala pred novo sagrađenim hrvatskim domom cjelokupna ženska mladež pod vodstvom naših vrijednih časnih sestara Milosrdnica iz Zagreba. Jedna učenica pozdravila nas plamenim pozdravom, dok su nam druge uručile svakom po kitu cvijeća uz riječi:
– Primite za spomen ovo cvijeće. Sa duvanjskih je poljana, sa onih poljana, gdje kraljevska kruna prije tisuć ljeta ovjenča vedro čelo prvog hrvatskog kralja Tomislava!
Izvor: Milutin Mayer: S puta na Duvanjsko polje, Zagreb, 2009. (pretisak) – https://mandino-selo.com/wp/milutin-mayer-s-puta-na-duvanjsko-polje-1-dio/
Tomislavcity/mandino-selo.com
