U predvečerje 24. ožujka, pronese se glas o Darkovu „odlasku“. Iako očekivan, jer se posljednjih dana borio s teškom bolesti, sve nas pomalo zateče. Tako je to kad umiru prijatelji, kolege, dragi ljudi. A Darko je jedan od njih.
Proveo je cijeli radni vijek kao predani odgajatelj i požrtvovni nastavnik. Poznat po svom temeljitom tumačenju lekcija kao i po brojnim uspjesima na školskim natjecanjima. Darkova ekipa je uvijek pobjeđivala jer je on u nju ugrađivao spremnost do savršenstva. Nije se štedio u radu, izgarao je u njemu.
Kako u školi, tako i u brojnim seoskim akcijama, požrtvovno se zauzimao, a sve za opće dobro. Ostala su velika djela njegovog zalaganja u rodnom Mrkodolu, svjedoče u kamenu, u riječima, u srcu.
Kao uzorni vjernik nesebično se trudio djelovanjem u Velikom župnom zboru „Fra Stipe Kurevija“, bio njegova snaga i pokretač. Stoga se njegovi zboraši opraštaju s njim riječima „Zbogom, kapetane!“ Otvoren i susretljiv za sva događanja u župi rado se davao na duhovnom planu, do kraja.
Nedostajat će Darko svom mjestu, svojoj župi, rodbini i prijateljima, svojoj Nevenki s kojom je strpljivo nosio križ bolesti. „Neka se Gospodin proslavi u našem trpljenju“, bila je poruka iz njihova doma minulih dana. Znakovita kao i vrijeme Darkova odlaska, ali i ohrabrujuća.
Neka dragi Bog nagradi našeg Darka za sve dobro koje posija po ovoj Njivi Gospodnjoj, a njegovoj Nevenki dadne snagu u čekanju Susreta.
Hvala ti, Darko.
Iva Bagarić/Tomislavcity
Uz ove retke prilažemo i pismo zahvale dragome nastavniku koju su na naše adresu uputili Darkovi nekadašnji učenici, te pjesmu s. Matije Pačar koju nam je proslijedila tijekom dana.
Dragi nastavniče,
Duboko u sebi osjećam potrebu izgovoriti jednu riječ na glas – a to je HVALA!
Prošao je već niz godina od mog završetka osnovne škole. Međutim, trag koji te ostavili na mene, a vjerujem i na sve ostale učenike, živi i ostaje vječno. Ne poznaje godine.
Hala Vam za sve tople riječi.
Hvala Vam za svo znanje koje ste nam prenijeli.
Jednostavno, hvala, hvala za sve.
Iako ne možemo biti prisutni na Vašem posljednjem ispraćaju s ovozemaljskog života, u mislima smo duboko s Vama.
Počivajte u miru Božjem!
Vaši učenici!
NEK TI BOG BUDE NAGRADA
Postoje ljudi koji povijest pišu,
Koji posebnim smiješkom odišu.
Ukradu ti srce, i ostave dubok trag,
A to je ono što nikad ne postaje prah.
I ti si bio takav, radostan i mio,
Ponosan s tobom Mrkodol je cio,
Toliko si ga volio da i on sada šuti,
Pred istinom da samo Bogu znani su naši puti.
U tebi mnogi imali su brata,
a mnoga bi te djeca mogla nazvati i tata.
Ljubav koju si sijao neka sada klija,
Nek’ ti meka bude gruda najmilija.
Otišao si, makar kao da nisi,
Jer u srca mnogih utkan ti si,
posljednje HVALA čuje se sada,
Bog neka ti bude nagrada.
s. Matija Pačar