Poznati američki filozof, esejist i pjesnik Ralph Waldo Emerson rekao je davno kako je cvijeće dokaz da jedna zraka ljepote vrijedi više nego sva dostignuća svijeta. Sigurni smo da bi se s time složili svi oni koji cvijeće vole, a to su u prvom redu cvjećari koji su spontano prisutni u životima ljudi u najveselijim, ali i najtužnijim trenutcima.
Nas je potraga za cvijećem dovela do Cvjećarne Seline u Tomislavgradu. Iako su u poslu cijeli dan, ugodne domaćice Dragica Dilber i njena kćerka Anamarija, pronašle su vremena za čašicu razgovora. Dragica nam kaže da baš i ne voli eksponiranje, ali zato je tu njena kćerka Anamarija koja je skupa s nama razuvjerava. Valjda i u tom dijelu posla svoju ulogu odigra spoj starosti i mladosti, a upravo ta „starost“ je prije 19 godina pokrenula vlastiti posao.
-Moj muž je ostao bez posla, u nešto se moralo okrenuti, jer od nečega se mora živjeti. Moj rođak je imao cvjećaru i tako smo mi odlučili otvoriti svoju, a to nam se u tom trenutku činilo najbolje. Od početka smo u ovim prostorijama na kolodvoru-priča nam Dragica.
I da, bilo ih je strah, nisu bili u toj branši, nitko ih nije imao uputiti i krenuli su od nule, ali uz pomoć bliskih ljudi i kreativnih sestara koje su Dragici bile pri ruci posao je počeo napredovati.
-Zavoljela sam svoj posao i uživam radeći, ponekad noću kada ne mogu spavati slažem cvjetne aranžmane u glavi-dodaje Dragica i nastavlja:
-Ako ne poštuješ to što radiš i ako ne poštuješ radno vrijeme, ne možeš ni očekivati da će sve skupa ispasti dobro. Kod nas nema toga danas hoću otvoriti radnju-sutra neću, bez obzira na okolnosti radnja je uvijek u radnom vremenu otvorena. –
A Bogu hvala, posla uvijek pomalo ima, jer se i rađa, i ženi, i udaje i umire.
-Ne znam imamo li dana da ne napravimo minimalno dva buketa. Prije toga nije bilo, ako si imao dva buketa u tjednu – to je bilo dobro. Sad se sve obilježava-krštenja, rođenja, dočeci iz bolnice, vjenčanja, rođendani…došla je kultura kupovanja cvijeća i kod nas. Isto tako našu ponudu prilagođavamo zahtjevima kupaca. Ako ljudi nešto traže, potrudimo se da to toga i dođemo. U zadnje vrijeme je porasla popularnost balona na helij i ljudi su ih tražili, tako da smo i helij uvrstili u svoju ponudu.
Cijelu godinu zapravo cvjećarne imaju neke „mini“ sezone: Svi sveti, Božić, mise na grobljima, Uskrs, sezona vjenčanja… različitim povodom traže se i različite dekoracije, a da bi želje njihovih kupaca bile ispunjene Dragici pomaže cijela obitelj, pogotovo simpatična kćerka Anamarija, koja unatoč fakultetskim obavezama svaki slobodni trenutak provodi u radnji.
-Od početka radim uz majku pa se spontano razvila ta ljubav prema cvijeću, volim kvaliteto iskoristiti slobodno vrijeme i uvijek dolazim u radnju-kaže nam Anamarija i veselo dodaje kako je najveći problem kod mame kada mora slikati.
-Ja gotovo inzistiram na tome, jer vidim da je bitan i Instagram i Facebook jer kada se nešto objavi ljudi se odmah za to raspitivaju i to traže. Svi prate neke svjetske trendove i onda se obično donose slike onoga što bi se željelo.
Ispričala nam je i svoju najstresniju, ali nama najsmješniju situaciju.
-Najveći stres u ovome poslu bio mi je kada je mamu zaboljelo, a u cvjećari smo ostali brat, nevjesta i ja. Mladoženja je bio iz Mostara, a mlada iz Livna, međutim on je zaboravio iz Mostara ponijeti mladenački buket pa je kum(koji je bio iz Duvna) nazvao nas iz Mesihovine i rekao da napravimo neki mladenački buket dok oni dođu do Duvna, jer ne mogu doći po mladu bez buketa. U 15 minuta morala sam napraviti vjenčani buket i revere, a nisam imala nekoga iskustva, niti sam znala kakav je buket mlada zamislila – govori nam Anamarija, dok se nevjesta Matea nadovezuje na to kako je njoj najveći izazov u ovome poslu svladati „tko kome što dođe“ budući da je ona rodom iz Koprivnice i kod njih je rodbina uglavnom svedena na bratiće i sestrične, a kod nas je to nešto malo šire i to je vrlo bitno „pohvatati“ pogotovo kada se pišu natpisi na sprovodnim vijencima.
Baš zbog takvih nepredviđenih situacija Dragica nam govori da uvijek mora biti svježeg cvijeća u cvjećarni, pogotovo ruža, gerbera, karanfila, margareta, ljiljana i slično, a prema potrebi naručuju se i ostale vrste cvijeća. Neki vole i umjetno, pa i ono stoji na raspolaganju.
Za budućnost posla ne brinu, kada Dragica više ne bude mogla raditi tu su kćer, sinovi i nevjeste, tako da ima kome prepustiti posao, na Anamariju sigurno može računati, jer spremno kaže:
-Ne znam gdje će me život odvesti, ali bila bih spremna vratiti se i posvetiti se Cvjećarni. –
A pitate se zašto ime Seline?
Naime, Dragičin muž Petar prilikom registracije obrta nije znao kako nazvati cvjećarnu, jer uopće nisu o tome razgovarali niti je to ikome bilo na pameti, pa se dosjetio svoga zemljišta na kojem mu je kuća-a koje se zove Seline. Kažu da im je to ime vremenom postalo simpatično, što nas navodi na zaključak da su muškarci uvijek kada je posao u pitanju bili, recimo, praktični.
Cvjećarna Seline ima i svoj Instagram i Facebook profil pa preporučujemo da zavirite u njihove cvjetne kutke.
Jelena Perković/Tomislavcity
Foto: Privatni album
Više fotografija u galeriji
