U nedjelju smo se družili s kolegama iz Planinarskog društva 13 runolista iz Drvara. Bili smo na Klekovači, planini koja se nalazi na svjerozapadnom dijelu naše županije i sama je granica Republike Srpske i Federacije.
Polazna točka nam je bio planinarski dom Mala Klekovača koji se nalazi na 1590 mnv, a do njega vodi i oko 12 km makadamskog puta koji je bio u vrlo dobrom stanju.
Prva dio staze ide makadamskim putem do najvišeg vrha ove planine, Velike Klekovače (1962 mnv), čiju visinu ćemo mi Duvnjaci lako zapamtiti jer je samo metar viša od našega Malog Vrana. Do nje smo došli nakon prijeđena 4 km i sat i pol planinarenja.
Pošto je Klekovača najviša planina u ovom dijelu BiH, ali i susjedne Hrvatske u bivšoj državi je na njoj izgrađen sustav vojnih objekata s helidromom sličan onome na Vitorogu i na nekim drugim planinama. Tu je bio u centar veza i ometanja čiji su signali dosezali i do Julijskih Alpa u Sloveniji. Danas su ove građevine u ruševnom stanju i nije baš preporučljivo ulaziti u njihovu unutrašnjost.
Sa samoga vrha pruža se odličan pogled na okolne planine i gore pa tako vidite Velebit, Dinaru, Šator, Lunjevaču, Srneticu, Vitorog, Osječnicu, Jadovnik, Kozaru, Grmeč i dr.
Na najvišim dijelovima Klekovače raste bor krivulj ili klekovina po kojoj je i sama planina dobila ime,a na njoj nalazimo i rijetku alpsku biljku runolist. Na ovoj planini ne postoji zoološki vrt, ali smo mi ipak tijekom planinarenja vidjeli jednog velikog okamenjenog slona, a kod doma na desetke jelena… doduše onih žute boje.
Nakon što smo na Velikoj Klekovači marendovali, uživali u pogledu i poslikali se dalje smo grebenom nastavili prema Srednjoj, a zatim i Maloj Klekovači (1761 mnv). Prije Male Klekovače smo svratili u prirodi kameni amfiteatar koji se nalazi skriven samo nekih 50 metara od glavne staze.
Iako je Mala Klekovača kao što joj i samo ime kaže manja od Velike, puno je ljepša i atraktivnija od Velike. Do nje smo došli nakon prijeđenih 7.3 km i 4 sata hoda.
Djelovi Srednje i Male Klekovače djelom podsjećaju na Hajdučke i Rožanske kukove na Velebitu, a prema riječima našega vodiča Milana kada neke grupe žele vidjeti nešto slično, a imaju na raspolaganju samo jedan dan onda dolaze ovdje, a kada imaju na raspolaganju dva dana onda idu na Velebit.
Po povratku s ture je uslijedilo ugodno druženje uz jelo i piće kod doma u prelijepom ambijentu, a nakon toga povratak svojim kućama.
Polazna točka: 1590 mnv
Najviša točka: 1962 mnv
Visinska razlika: 372 m
Uspon: 673 m
Silazak: 673 m
Duljina staze: 10.2 km
Vrijeme: 5 h 30 min
Zahtjevnost staze: umjereno zahtjevna
Markacija: dobra
Hvala našim domaćinima iz Drvara na gostoprimstvu, a našim predsjednicima na organizaciji ove ture.
Ante Romić/Planinarsko društvo “Orlova stina”
