Dugogodišnji iseljenik prisjeća se teških trenutaka, a najteži su mu bili tijekom prve godine pandemije, kada su preporuke bile da se ne putuje, a odlazak u rodni kraj u povodu Svih svetih i Dušnog dana bio je gotovo nemoguć.
Već ovoga vikenda vidjet ćemo automobile stranih registracijskih oznaka u BiH i Hrvatskoj, neka draga lica koja susrećemo od odmora do odmora ili od blagdana do blagdana. Blagdani Svih svetih i Dušni dan su blizu. Iako se najviše dolazaka očekuje sredinom i krajem tjedna, oni koji su skratili ljetni odmor ili imaju starog godišnjeg odmora, stići će već sada. U petak, 1. studenoga, kada je blagdan Svih svetih, i u subotu, 2. studenoga, na Dušni dan, posjetit će grobove svojih najmilijih, pomoliti se, zapaliti svijeće, položiti cvijeće i sjetiti se svojih preminulih. Ove godine doći će više iseljenika jer blagdani padaju pred kraj tjedna, pa će uspjeti spojiti nekoliko dana s vikendom. Hrvati katolici cijene ovaj blagdan, a sada konačno mogu doći kući. I Marko će sljedećih dana putem “Humske zemlje” krenuti prema rodnom kraju, piše Večernji list BiH.
Dugogodišnji iseljenik prisjeća se teških trenutaka, a najteži su mu bili tijekom prve godine pandemije, kada su preporuke bile da se ne putuje, a odlazak u rodni kraj u povodu Svih svetih i Dušnog dana bio je gotovo nemoguć. Unatoč preporukama da ostane u Njemačkoj, gdje živi i radi, srce ga je, kako kaže, povuklo prema rodnom kraju. – Nije bilo lako odlučiti. Svi su govorili da trebamo ostati, da je opasno putovati, ali jednostavno nisam mogao ignorirati taj unutarnji zov. Srce nije moglo odoljeti zovu zavičaja. Odrasli smo s tom tradicijom da svake godine za blagdan Svih svetih dolazimo kući, obilazimo grobove, molimo se i palimo svijeće. To su trenuci kada se cijela obitelj okuplja, a biti daleko od svega toga…, jednostavno, nisam mogao – kazao je.
Njegova priča, koja je slična iskustvima mnogih ljudi iz dijaspore, odražava važnost tradicije i povezanosti s rodnom zemljom, čak i u najtežim vremenima.
– Teško je bilo te 2020., ali donijelo mi je jednu stvar – spoznaju da ni jedna prepreka ne može zaustaviti onaj unutarnji osjećaj pripadnosti. Kad osjetiš zov zavičaja, jednostavno moraš doći – poručio je.
