Rukometni klub Sesvete je ovih dana na pripremama u Kupresu, a treninge održava i u Gradskoj športskoj dvorani Tomislavgrad. Njihov domaćin u Tomislavgradu je RK Delminium. Uoči sinoćnjega treninga razgovarali smo s Duvnjakom Branimirom Šolom, kondicijskim trenerom ovoga kluba, bivšim rukometašem Delminiuma.
Brane, fino je ponovno biti kod kuće, zar ne?
– Uvijek je lijepo doći kući, pogotovo s ovakvom ekipom. Drago mi je da smo uspjeli dovesti momčad Sesveta na priprememe ovdje. Inače, nije baš da si bilo koji klub može to osigurati.
Vjerujem da postoje i praktični razlozi zbog kojih Sesvete pripreme ovoga ljeta obavljaju upravo na Kupresu, uključujući treninge u Tomislavgradu i Livnu?
– Prije početka sezone uspjeli smo se dogovoriti s predsjednikom kluba i s glavnim trenerom da bi trebalo odraditi neke pripreme. U prijedlogu je bilo nekoliko lokacija. Kupres je osobno vukao mene jer tu sam doma. Trener Silvio Ivandija je već bio na Kupresu, a Josip Ćurković – predsjednik kluba, je iz Rujana, Livna. To se spojilo, a drugi razlog su idealni uvjeti koje imamo. Dečki se stignu odmoriti i naspavati, pristupačne su i cijene. Jedini problem je bio dvorana, ali našli smo se na pola puta: odradit ćemo dva treninga u Tomislavgradu i dva u Livnu, s tim da će jedan od treninga u Livnu biti i prijateljska utakmica protiv Ribola Kaštela.
Kako kotira Vaš klub?
– U zadnje vrijeme RK Sesvete svrstavaju u gornji dom i spominju nas u kontekstu Zagreba i Nexa. Naravno, oni su za nas još uvijek nedodirljivi, njihovi budžeti su puno veći nego naši, ali nosimo se i po pitanju organizacije možemo reći da smo blizu, a u nekim situacijama čak i bolji od njih. A što se tiče igrača i rezultata njih je u prvenstvu jako teško prestići. Ipak, u nekim utakmicama, kad njima nije dobar dan, nama se otvori. Tako smo pobijedili Nexe u kalendarskoj godini dva puta i za njih smo na neki način “crna mačka”. Zagrebu smo bili blizu, ali nismo uspjeli. I jedni drugi su, budimo realni, kvaliteta više u odnosu na nas.
Je li osvojeno treće mjesto koje su Sesvete izborile prošle sezone do sada i najbolji klupski rezultat?
– Da. Pretprošle smo godine bili 4., prošle 3. i napravili smo taj iskorak. Realno gledano, jako je teško ove godine napraviti nešto bolje od toga. Mi ćemo pokušati, ali glavni cilj nam je ponoviti dobar rezultat. Isto tako u Kupu Hrvatske smo došli do Final foura, završili na 3. mjesto iza Zagreba i Nexa.
Koliko dugo ste kondicijski trener u Sesvetama i kako je tekao vaš sportski put od Tomislavgrada do Zagreba?
– Dosta je to duga priča. Nakon školovanja u Tomislavgradu završio sam na fakultetu u Zagrebu i već na trećoj godini sam počeo raditi. To je prvo bilo u NK Rudeš. Kroz mlađe selekcije uspio sam dogurati do A ekipe Rudeša koja je u to vrijeme igrala prvu HNL. Čak se mogu i pohvaliti da sam u toj sezoni, kada smo uspjeli izboriti ostanak u prvoj HNL, uspio skupiti 4 “skalpa” od Rijeke, Osijeka, Hajduka i Dinama, što vjerujem da u jednoj sezoni nije lako, pogotovo u tako nekome malom klubu kao što je Rudeš. Zapravo, taj Rudeš mi je i pomogao da dođem na neki način do Sesveta. Ima jedna anegdota. Kad me gospodin Ćos zvao da dođem kao igrač rekao sam da ja to ne mogu i da sam orijentiran samo na posao. Onda je pitao što radim i kad sam rekao da sam kondicijski trener, sjetio se da je na radiju netko nekad spomenuo kako su Rudešani spremni. Tako da mi je to u jednu ruku bio “poguranac” da dođem na poziciju kondicijskog trenera.
Za to vrijeme radio sam i u nogometnom savezu kao kondicijski trener reprezentacije, prvo U15, U16 i U17. Potom sam prešao u rukomet i radio s kadetskom reprezentacijom gdje smo osvojili srebrnu medalju na EU prvenstvu prošle godine. Ove godine sam napredovao, bio sam juniorski kondicijski trener, tamo je izbornik bio Igor Vori. To je bilo prije mjesec dana. Na EP u Portugalu nismo se bajno proveli, završili smo na 14. mjestu. Toj generaciji je falilo puno igrača, što zbog ozljeda, što zbog drugih situacija i obveza. Nismo napravili neki rezultat, ali je iskustvo više.
Mogu reći da sve to ide nekim svojim slijedom, od kadeta i juniora, a možda danas – sutra dođem i do seniora, to bi bio neki logični slijed. Što se tiče moga školovanja, ono još traje budući da sam upisao i doktorski studij. Sad bi trebao upisati 3. godinu i obraniti doktorat, a onda vidjeti što dalje.
Zbog čega niste nastavili kao profesionalni igrač?
– Iskreno, ne želim biti patetičan i govoriti da sam odustao zbog ozljede. Ozljede su sastavni dio sporta. Jednostavno, došao sam do neke prekretnice. Bio sam uspješan kondicijski trener i rukometaš, ali trebalo je podvući crtu: hoću li živjeti od rukometa ili posla i fakulteta koji sam završio. Ja sam se opredijelili i nisam požalio.
Dakle, bavljenje sportom otvara i neke druge mogućnosti.
– Naravno. Cijelog života sam u sportu. Neka moja misao je vodilja: ako želiš raditi bilo što, probaj to raditi na vrlo visokom nivou, budi najbolji u tome što radiš i onda možeš živjeti od bilo čega, pa tako i do sporta. Sada najviše radim s profesionalnim sportašima koji su nogometaši ima tu i naših Duvnjaka s kojima radim. To funkcionira dosta dobro i nadam se da će tako ostati.
I za kraj, što biste rekli mladima u RK Delminum i upravi kluba?
– Rekao bih da je potrebno biti uporan da bi se došlo do određene razine. Ništa neće doći preko noći. Ljudi oko kluba se puno trude, znam da imaju probleme jer većina mladih odlazi nakon 18 godina i idu bijeli svijet. Na taj način sve što su treneri gradili propadne i moraju krenuti ispočetka. Divim im se koliko snage, energije i volje imaju. Svaka im čast!
U Delminiumu su pogođeni velikim gubitkom prijatelja i trenera Pave Draguna koji je nedavno preminuo. Ovom prigodom predsjednik kluba Petar Skočibušić i treneri Salih Birdahić i Mijo Matešković su kazali da im je čast i zadovoljstvo ugostiti drage prijatelje i kolege iz Zagreba. Ujedno, izrazili su zahvalnost za darovane lopte koje su im donijeli te nadu za daljnjom suradnjom.
Iskoristili smo gostovanje u Tomislavgradu i nakratko razgovarali sa Silviom Ivandijom – glavnim trenerom RK Sesvete.
Mogu li Sesvete dalje od 3. mjesta?
– Već pune tri sezone sam u ovom klubu i mogu vam reći da smo se dizali iz sezone u sezonu. Napravili smo dobar pomak jer smo u te tri sezone dvaput pobijedili RK Nexe. Dobili smo i Zagreba u prijateljskoj utakmici. Plasman je 3. pozicija u prošloj sezoni. Igrali smo dva puta završnicu kupa Hrvatske. Plasman je 3. pozicija u prošloj sezoni što je ujedno naš najbolji rezultat. Izvlačimo maksimum u klubu i mi smo zadovoljni.
Volimo reći da su ovi prostori iznjedrili mnoge sportske talente koje smo mogli vidjeti i na europskoj i svjetskoj sportskoj sceni. Imali ste doticaj s njima i kao voditelj ljubuškoga Izviđača. Imamo li dana novih rukometnih pojedinaca i generacija?
– Sigurno da ima. Najsvježiji primjer top klase, po mom mišljenju je David Mandić iz Ljubuškoga. Imao sam čast biti u dva navrata trener u Izviđaču. Mogu samo reći riječi hvale za taj klub, ljude oko njega, grad i navijače. Sigurno je da su ovi prostori specifični za rukomet kao sport, jer ovdje su ljudi snažni, visoki, krupni i jaki. U tako širokoj bazi, kao što su Izviđač i Hercegovina izlazit će i idućih godina dosta igrača i oni će sigurno iz godine u godinu popunjavati našu A reprezentaciju.
I naš pomoćni kondicijski trener Brane je ovdje. Imamo suradnju i drago nam je da smo tu. Zahvaljujemo domaćinu i Tomislavgradu na gostoprimstvu i kadgod dođemo odradit ćemo ovdje jedan dio priprema, kazao je trener Ivandija.
Zora Stanić/ Tomislavcity
