Ante Čulo iz Bukove Gore poslao je osvrt na nedavno tiskanu knjigu “Sto osamdeset godina župe Grabovica”, autora dr. fra Roberta Jolića. Navodi da spomenuta knjiga sadrži određene kontradiktornosti i neistine. Tako Čulo, između ostaloga navodi sljedeće:
Robert Jolić piše na više stranica knjige (str.33, 208, 210, 211, 218) o prezimenu Čulo, odnosno o nastanku prezimena Čulo. Jolić uporno tvrdi da je prezime Čulo nastalo od prezimena Perković, te se poziva na matice (župne knjige) u kojima je navodno upisano Perković-Čulo. Ista kombinacija prezimena je navedena i u DVD-u koji je priložen uz knjigu sa nazivom „Rodoslovlja Buška Blata i okolnih mjesta“ urednika Josipa Ivančića. Ne pobijam da nije točno da su u maticama upisane razne kombinacije prezimena, kao i samo Čulić i Čulo. Međutim u knjizi kao ni u DVD-u nije upisano u kojoj su godini izvršeni svi navedeni upisi. Prethodno navedeno je vrlo bitno jer su navodi Jolića iz knjige kontradiktorni. Na 210. stranici knjige Jolić navodi da se u popisu biskupa Dragičevića iz 1741.godine u selu Grabovici spominje obitelj Jure Čulića sa 6 članova, a da se u popisu biskupa Bogdanovića iz 1768. godine u selu Bukova Gora spominje obitelj Ivana Čulića sa 8 Članova. Jolić dalje navodi da se u matičnim knjigama jednako koristi i inačica Čulić i Čulo. U istom tekstu Jolić odjednom dalje navodi svoju teoriju o nastanku Čula od Perkovića pozivajući se na matične knjige i u njima izvršene različite kombinacije upisa prezimena, ali od 1823.godine i kasnije, „zaboravljajući“ da je prije samo desetak redaka teksta naveo obitelji Jure Čulića iz popisa 1741.godine i Ivana Čulića iz popisa 1768.godine. U ovome sluč aju svakome je jasno što je starije „kokoš ili jaje“, osim Joliću. Po narodnoj predaji koju je odbio objaviti Jolić Čule odnosno Čulići su porijeklom od sina jedne udovice (najvjerojatnije prethodno navedenoga Jure Čulića), kojega je ona dovela kada se iz sela Biorine kod Trilja preudala u sadašnje Mijakovo Polje, zaseok Perkovići, a koji se prezivao Čulić kao i njegova majka prije preudaje. Da je prezime Čulo nastalo od prezimena Čulić indirektno potvrđuju i navodi iz knjige na stranicama 300. i 301. gdje su navedena dva klerika koji su umrli prije nego su zaređeni za svećenike i to: fra Danijel Čulić stariji i fra Danijel Čulić mlađi.
Da prezime Čulo odnosno Čulić iz Bukove Gore nisu nastala od Perkovića potvrđuje i izvorni znanstveni članak Vesne Čulinović-Konstantinović pod nazivom „TRAGOM SEOBE JEDNOGA RODA (Pokušaj definiranja seobenih putova i smjerova)“ objavljen u časopisu „Ethnologica dalmatica“ Vol. 15. iz 2006.godine (str.43-64), izdanje Etnografskog muzeja Split. Link: https://hrcak.srce.hr/file/158762
Zanimljiva je činjenica da na internetu 2010. godine objavljeno detaljno (sa datumima rođenja, vjenčanja i smrti) rodoslovlje jednoga dijela Čula (oko 1/2) iz Bukove Gore, te da se to rodoslovlje sa interneta i ovo objavljeno na DVD-u razlikuju. Autor oba rodoslovlja je Josip Ivančić. U rodoslovlju objavljenom na DVD-u koji je priložen uz knjigu se navode prva koljena, pa i prva tri kao Perković-Čulo, ovisno od grane do grane rodoslovlja, a u rodoslovlju objavljenom na internetu prezime Perković se ne spominje ili se spominje kao nadimak pod znacima navoda „Perković“, uz prezime Čulić ili kao drugo prezime uz prvo Čulić. Sigurno je da se prve upisane Čule nisu prezivale Čulo već Čulić. Da su Jolićevi navodi iz knjige kontradiktorni dokaz je i na 247. i 248. stranici knjige gdje se navodi križ na groblju Gromila u Grabovici, na kojem je po Jolićevim navodima napisano „Ovo je gereb po(ko)jnoga Matia Ču(le) poj sa ovog svita 1752 mise(ca) 16 velače veseo (?)“ Dakle još jedan Čulo, ali u 18. stoljeću a ne u 19. stoljeću kao Perković, kako navodi Jolić. Može se slobodno pretpostaviti da je navedeni Mate Čulo bio odrasla osoba kad je umro, jer se tada djeci nisu podizali spomenici, pa možda čak i da je rođen u 17.stoljeću, ako je u vrijeme smrti imao 53 ili više godina. Navedene činjenice dokazuju postojanje prezimena Čulo-Čulić puno prije spominjanja raznih kombinacija Čulo-Perković, navodi između ostaloga u podužem osvrtu Ante Čulo.
Cijeli tekst možete pročitati ovdje.
