Danas vam donosimo priču još jedne izvrsne stručnjakinje, edukacijske rehabilitatorice Anite Krišto. Ona je, osim informacija o svom životu i zanimanju s nama odlučila podijeliti konkretne prijedloge za poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom u BiH.
Pored toga, Anita šalje i snažnu i poticajnu poruku za sve nas studente! Zato vas potičemo da pročitate našu današnju priču!
– Rođena sam i živim u Tomislavgradu gdje sam završila osnovnu i srednju školu. Udana sam, majka dvoje djece. Pored obveza i male djece trudim se ukrasti koji trenutak i za sebe – to vrijeme volim potrošiti na dobru knjigu i druženje s dragim ljudima.
U Mostaru sam završila preddiplomski i diplomski studij Pedagogije. Za vrijeme studija sam volontirala, a potom i radila u dječjem vrtiću. Rad za vrijeme studija bio mi je samo potvrda da sam odabrala ono što volim, a to je rad s djecom. Nakon završetka studija vratila sam se u rodni kraj i ubrzo krenula s radom u ustanovi gdje sam i trenutno zaposlena. Nakon par godina predaha odlučila sam se nastaviti obrazovati te sam upisala diplomski studij Edukacijske rehabilitacije, također u Mostaru.
Radim u Centru za odgoj i obrazovanje djece i mladeži s poteškoćama u razvoju „Nova nada”, trenutno na mjestu stručnog suradnika, a radila sam i kao voditelj skupine za radno osposobljavanje. Radim s djecom različitog uzrasta, a najviše s djecom predškolske dobi. Sretna sam i zahvalna što na radnom mjestu djelujem u kompletnom stručnom timu (psiholog, logoped, fizioterapeut i radni terapeut) s kojima se nadopunjavam i uz koje rastem, učim i širim vidike.
Kontinuirano radim na održavanju postojećeg stanja i usvajanju novih vještina, no najveći naglasak stavljam na ranu intervenciju. U radu se najviše oslanjam na opservaciju, putem koje dobivam najrealniju sliku djeteta. Uz opservaciju koristim i različite razvojne liste, skale (AAMD, ACADIA i sl.).
Veliki sam zagovornik učenja kroz igru i u svom radu dosta je i prakticiram. Naravno, ono što je najvažnije je prilagoditi se djetetu, jer ne odgovara svakom djetetu isti pristup i način rada.
Uz rad s djecom posebnu pažnju usmijeravam i na roditelje, jer su oni u procesu rada od velikog značaja za napredak djeteta. Savjetovanje, usmjeravanje i informiranje roditelja su neophodni u našem poslu
Također djelujem i u nevladinoj organizaciji „Magis”, čiji je cilj unaprjeđenje mentalnog zdravlja, pružanje psihosocijalne podrške, osiguravanje edukacija za djecu, mlade i odrasle, a sve to putem preventivnog rada, organiziranjem raznih predavanja i radionica. Svoj doprinos u unaprjeđenju razvoja djece dajem i u Dječjim vrtićima na području Tomislavgrada, kroz vanjsku suradnju. Od dodatnih usavršavanja istaknula bih edukaciju senzorne integracije.
Što smatrate važnim kako bi naša struka u BiH napredovala?
– Od kuda krenuti… Malo ću se osvrnuti na samu struku, a po meni i nešto još važnije, ono što se meni često mota po glavi – kako poboljšati kvalitetu života osoba s invaliditetom, jer i to je jedna od naših zadaća kao edukacijskih rehabilitatora.
Probat ću ovako:
- Osnivanje komore edukacijskih rehabilitatora, samim osnivanjem komore riješila bi se brojna pitanja i problematika.
- Osigurati u svim odgojno-obrazovnim ustanovama radno mjesto za edukacijskog rehabilitatora i druge stručne suradnike.
- Osigurati veći broj stručnih usavršavanja. Svjedoci smo da se iz godine u godinu povećava broj djece s poteškoćama u razvoju, teškoće „novog doba”, ekranizam itd. Samim time važno je da i mi imamo više mogućnosti razvijati svoje kompetencije – kako bismo pružili što adekvatniju podršku. Često su edukacije izvan granica naše države i riječ je o iznosima koje ne može svatko sebi priuštiti.
- Više raditi na kvaliteti života osoba s invaliditetom, ne mislim samo na odgoj i obrazovanje, više se usmjeriti i na život poslije škole (npr. na zapošljavanje osoba s invaliditetom, stanovanje uz podršku, organizirano provođenje slobodnog vremena i sl.). Napretka u sustavu obrazovanja imamo, ali ne smijemo zaboraviti na život poslije. Naravno, ovo ne ovisi samo o nama, ali važno je da se naš glas čuje.
