Kad bi bilo onako kako Bog zapovijeda, od državnog rukovodstva bi smo se prvenstveno trebali učiti pravom domoljublju, od odgojnih ustanova čovjekoljublju, od pastira Crkve bogoljublju, od znanosti zdravom razumu i td.
Kako se svijet preko noći naglo pre-modernizirao, pod teretom te promjene preokrenuo se naglavačke te se više ne zna „tko pije, tko plaća“ uslijed čega je nastao takav pozadinski šum u kojem se ne mogu snaći ni najveći eksperti. Bit će da su se tako nekako osjećali Penzias i Wilson kad ono nisu bili sigurni jesu li otkrili izvanzemaljski signal ili su samo golubovi pokakali antenu golemog teleskopa.
Slično se osjećala i većina vjernika slušajući biskupa kako u svojstvu Božjeg pastira, urbi et orbi, tumači bit i narav evanđelja Isusa Krista i način na koji ga treba shvatiti i svakodnevno prakticirati.
Da sam to samo slušala ne znajući o kome se radi, pomislila bih da govori George Soros, kad tamo… riječki nadbiskup.
Nikakvo čudo što mu je voditelj toliko puta čestitao na „hrabrom istupu“ na državnoj televiziji. Treba mnogo hrabrosti za svjedočenje evanđelja u vremenu kada mu se sve protivi; u vremenu potpuno izokrenutih vrijednosti, no nadbiskup nije svjedočio evanđelje nego uglavnom podržavao ono što mu je dijametralno suprotno, poput podrške rodnoj ideologiji i svim njenim nastranostima i bogohuljenjima kao i ne-osuda abortusa kao izravnog kršenja pete Božje zapovijedi, da navedemo samo neke. Za to je doista potrebna hrabrost koju se nije potrudio iskazati, kako je pozvan i ovlašten i kako to vjernici očekuju.
Nije sporno što se proziva zlo u Crkvi, naprotiv, no biskupu nije palo na pamet prozvati i ono zlo koje dolazi iz zaštićenih, profanih skupina, kako ne bi ispao nazadnjak.
Ukoliko je ukazivanje na zlo znak natražnjaštva, onda je Isus Krist najveći natražnjak ikad. Poznata je scena u Hramu gdje je isukao bič kao i tolike prozivke licemjera u kojima nije birao riječi kako bi im poštedio ego. Upravo suprotno.
A, nadbiskup…
Kao što nismo čuli da je osudio nedavno čedomorstvo i dodjelu nagrade za isto, kao što Isus svakako bi, tako nije osudio ni tisuće drugih nakaradnih i blasfemičnih stvari u koje Isus zacijelo ne bi propustio uprijeti prstom. Pa, gdje je ta provikana hrabrost i tobožnje herojstvo kojem liberali toliko kliču?
Ako mene pitaš radi se o pukom dodvorništvu svijetu i sramotnom duhovnom kukavičluku umotanom u celofan pobožnjaštva svodeći ga na isprazno razmetanje frazetinama kao što to čine svi licemjeri: ‘ne smijemo osuđivati, trebamo ljubiti, praštati, bla, bla…“
Nasuprot tome, Isus nije posezao za praznim floskulama, nego je imao konkretan odgovor na konkretnu situaciju dok naš biskup čini potpuno suprotno bježeći od konkretnih problema kako se ne bi zamjerio „vrlom novom svijetu“. Baš evanđeoski!
„Ne može se služiti dvojici gospodara“, dragi nadbiskupe! I kako to da u slučaju ubojstva djeteta tik pred porod – ‘poradi njegova dobra’ , dakako – nije bilo hrabrosti za reći ono što bi Isus svakako rekao i kada su to pokazali i oni od kojih se nije očekivalo. Tada su svi hrvatski liječnici bili na strani evanđelja dok tobožnji Isusov pastir, po diktatu svijeta ‘ne zna što bi rekao’ u situaciji o kojoj je doslovno svatko imao što reći samo, eto, nema onaj koji je po svom zvanju, ovlasti i položaju u društvu pozvan – i dužan – jasno i glasno izreći stav evanđelja u tom i drugim konkretnim slučajevima kako to vjernici i Krist očekuju od pastira Crkve. „Tko se mene zasrami pred ljudima – rekao je – i ja ću se njega zasramiti pred Ocem nebeskim.“
I upravo zato jer nije znao, htio ili smio izreći i stati uz Njegovu istinu onda kada je to bilo nasušno potrebno, pokazao je koliko je zapravo krist-olik, a koliko svjet-olik.
Ako mene pitaš – Otvoreno društvo G. Sorosa, ne bi pogriješilo da ga upregne u svoje ‘evanđelje’ jer bi ga bolje zastupao nego što zastupa Kristovo. Kao i većina vjernika, ni Isus ne bi imao problema oko izrečenih stavova o ljubavi, praštanju, toleranciji…, ali bi s onima koje biskup, komocije radi, NIJE osudio, ni tada, ni ikada. Krista se ne može naviještati selektivno; onda kada paše i kako paše, manipulirajući evanđeoskom istinom pa bio to laik, biskup ili papa. Stavovi koje nadbiskup javno prezentira već neko vrijeme nisu ništa drugo do manipulacija evanđeoskim istinama za koju nije potrebna hrabrost, nego vještina da se one zaobiđu u širokom luku i po svaku cijenu izbjegnu. Pa, ako je to hrabrost, što je onda kukavičluk? Razboritu čovjeku, i napose vjerniku, ne preostaje drugo nego u nevjerici doviknuti nebu: ‘Zaustavite Zemlju – silazim!’
