Zahvaljujući iznimnoj gorljivosti vladajuća garnitura Hrvatske preko noći postade prava velesila u domoljublju za Ukrajinu.
I gledaš u čudu te beskrvne Hrvatiće lišene patriotizma za vlastitu patriju kako su najedamput veći Ukrajinci od Ukrajinaca.
Ozarenih lica, s desnicom na srcu vatreno se kunu kako su spremni učiniti sve za dom ukrajinski.
Ali ne i za svoj.
Ganuti Stefančuk o tome pojma nema, pa me strah da će nam, zbog iznimnog domoljublja, zdipiti predsjednika Vlade i Sabora, a čiji će ministri onda pljačkati domoljubne milijune svojih građana?
Mogli bi, eto, besplatno poučiti i Ukrajince ili im barem savjetovati da usred agresije dovedu ruskog patrijarha na hrišćanski rukoljub, po uzoru na potpredsjednicu HR Vlade sa velikosrpskom, sveštenom rukom u gradu heroju.
Suosjećamo s ukrajinskim narodom, dakako, i bili bi smo ponosni zbog činjenice što je Hrvatska ugostila krimski samit (makar o tome nema ni slova u svjetskim medijima). Ali, neka tebe! Ponosili bi se mi samo kad bi naši političari imali i približno toliko domoljublja za vlastitu zemlju koliko za Ukrajinu.
Jednog će dana – nadajmo se što skorije – njihov predsjednik skinuti vojnu odoru i možda opet na kazališnim daskama, onako nag do pojasa, uveseljavati narod svojim maestralnim umijećem muziciranja.
Neš ti umijeća!
Pa, naša se Vlada rodila s tim umijećem i svakodnevno to demonstrira – doduše, ne po klavirskim tipkama, nego po glavama naroda.
Ako mene pitaš – dobro je što je Vlada tako složna i sprema za dom ukrajinski.
A, za hrvatski… koga briga!
Nada Beljan/Tomislavcity
