Iza nas je buran tjedan.
Napustilo nas Njezino Veličanstvo, britanska kraljica, šmrc, šmrc… pa nam, za utjehu, stiglo Njegovo Veličanstvo, poglavice Turaka da nas podsjeti tko je tko i gdje mu je mjesto.
Kakav te Omer-paša Latas, moj Andriću! Prava šteta što nam ne možeš napisati roman o Recep-paši Erdoganu.On ti nije poturica, kao onaj tvoj, niti mu je potrebna vojska.
Pred njim se kleči i bez toga.

Mislim se… lako Englezima! Oni neće ostat siročad kad imaju spremnog novog kralja, pa da je i još stariji. A, Hrvati…?
Pred nosom nam, evo, beatificiraju ratnog zločinca uzdižući ga na čast oltara, a naši oltari svi odreda oskvrnuti i porušeni.
Tako nam i treba – reći će zlobnici – kad ne znamo čuvati svetinje. Pogledaj Engleze kako padaju ničice pred kraljevskim rodom! Gledaj patrijarhe SPC kako ljube ruku svome sinu! Neka je i zločinac, al je naš, bre i “niko ne sme da ga bije!”.
Ili gle Bošnjake… čas posla rashrvate Hrvata i od njega naprave Bošnjaka. A, mi… sve poturica do poturice.

“O, ta uska varoš! O, te šuplje glave!”

Čudno što Hrvatska uopće i postoji pored tolikih “poturica”, pogotovo u današnje vrijeme kad je grabež, sladež i vladež do nogu potukla nacionalni ponos.
Što reći kada se u većinski kršćanskoj Hrvatskoj, pod pokroviteljstvom vlasti javno izruguje Isusov križ i svi oni kojima je to simbol spasenja, dok se s druge strane mahnito veliča transrodna ideologija i sudski goni svakoga koji zucne išta protiv?

Ne shvaćam baš mentalni sklop iza sveg onog puzanja i lizanja u dubokom poklonstvu kraljevskoj dinastiji od strane podanika, a još manje izdaju i prodaju u bescijenje vlastitog naroda.

Onima koji za njega dadoše život možemo samo s pjesnikom zatužiti: “Il ve zato barbarim vas zvali – jer vi mroste dok su oni spali.” Teško da su ginuli za ovakvu domovinu u kojoj njene vjekovne svetinje više nisu ni svete, ni poželjne.
U puke se riječi razbija znakoviti Kranjčevićev proročki krik pred ušima koje ne čuju: “Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati!”

Nada Beljan/Tomislavcity