Narod se još nije ispuhao od SP-a, a evo već kvalifikacija za EP. Mediji zadovoljno trljaju ruke. Škraba se na dugo i na široko. Tko je kome krivo dodao, tko je trebao ući, a tko izići… i tako to. Uzduž i poprijeko sve se praši od “stručnih” komentara – svi točno znaju gdje se pogriješilo, kako je trebalo, a kako nije i tako do iduće tekme. Izbornik, treneri, igrači, suci… pih! Pojma nemaju – sve ih poslat gdje im je mjesto!
Ništa pod suncem ne animira toliko ljude kao Njegova Svetost Nogomet. Bez njega život bi valjda bio pust i prazan. Opasno nalik paklu.
Oni nešto zeleniji preferiraju rezervnu varijantu ubijanja vremena u liku i djelu prodavača magle zvanih jutjuberi i influenceri (što god to značilo). Ako je suditi po milijunskim pregledima koje sponzori masno plaćaju, mora da se radi o iznimnim umovima. Hoćeš instrukcije o brijanju nogu, hoćeš šminkanje uživo, stavljanje umjetnih noktiju, trepavica, glave… nema što nema. Pa, tko ih ne bi volio, de!
Teoretičari zavjere tvrde da se nogomet (uz ostale trivije), upravo zato toliko i forsira kako bi se, dok se puk zabavlja, neometano, “ispod žita” radilo na ozbiljnim i krupnim promjenama. Sad je li to istina…
U svakom slučaju; vjekovima prokušana strategija “kruha i igara” ne gubi na vrijednosti čak i kad iz slagalice otpadne kruh. Barem kad je u pitanju nogomet – najmoćnija religija Homo sapiensa čiji su “svećenici” plaćeni suhim zlatom o kakvom vrhunski znanstvenici ne mogu ni sanjati.
Svijet, očito, nekako može bez kruha i ruha i bez mnogočega, ali bez nogometa… Sve dok se mogu zabavljati tom zvečkom za odrasle, slobodno može doći i smak svijeta, nitko ne bi ni primjetio dok ne prođe tekma.
