U župnoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Kongori, u onoj istoj u kojoj su prije punih pedeset godina sklopili svoj kršćanski brak, Kata i Mijo Radoš iz Kongore, danas, na Uskrsni ponedjeljak, proslavili su svoj zlatni pir.
Sakrament vjenčanja podijelio im je 7. veljače 1972. tadašnji župnik fra Bogomir Zlopaša a današnje misno slavlje predvodio je sadašnji župnik fra Stjepan Martinović, koji je u svojoj propovijedi naglasio kako su danom vjenčanja dobili praznu plaču u koju su u godinama koje su uslijedile upisali imena svojih četvero djece (Miroslav, Ivan, Tomislav i Iva) i (barem zasad) desetero unučadi.
Svjedoci vjenčanja naših mladolikih slavljenika bili su na dan vjenčanja Šimun Tokić i Jozo Jolić a za današnju obnovu zavjeta odabrali su za svjedoke svoje najstarije i najmlađe dijete – sina Miroslava i kći Ivu.
Na kraju svetoga misnoga slavlja okupljenima se obratio sam Mijo, glava kuće koja je, kao i brojni njegovi suvremenici, četrdeset godina proveo na svjetskim gradilištima.
Zahvalio se dragome Bogu na svemu dobru kojim je blagoslivao i darivao njegovu obitelj. Zahvalio je fra Stjepanu na svetoj misi koju je predvodio u ovoj prigodi, časnoj sestri Branki, župnom zboru koji je svojom pjesmom uveličao današnje slavlje i kojega je i sam dugogodišnji član, djeci, unučadi, nevjestama a posebno svoj odabranici Kati kojoj je zahvalio na očuvanju kućnog ognjišta, zatražio oprost za sve propuste i uručio krunicu uz riječi:
- Draga moja Kate, nemam srebra, nema suha zlata da ga tebi stavim oko vrata. Ali imam ove očenaše, znak ljubavi i vjernosti naše.
Svojoj djeci, nevjestama i unučadi je poručio:
- Draga djeco, lako je biti visok. Teško je biti velik. Zato budite veliki u zajedništvu ali u zajedništvu s Kristom. Jer, bez Krista nema zajedništva. Radujte se i veselite se!
Iskrene čestitke upućujemo Kati i Miji uz želju da im Svemogući Bog podari još puno zdravlja i zajedničkih godina.