Čežnja ljudske duše je velika. Noćašnji vapaji i krikovi za srećom puno govore o tom stanju ljudske duše. Ljudska duša čezne za izgubljenim rajem od Moskve do Washingtona, od Londona do Melbourna. Svi su plesali, jeli i pili. Svi su čeznuli za neprolaznom srećom i uživanjem. Ali na zemlji toga nema. Veliki Pascal u 441. Misli napisa: Sve u čovjeku i izvan njega upućuje na izgubljenog Boga. Onaj tko nađe Boga, naći će mir i sreću. I betlehemski pastiri su tražili mir i sreću. U tadašnjem društvu bili su pastiri prezreni i smatrani grješnicima. I odjednom veliko iznenađenje i čuđenje. Bog mijenja ljudsko mišljenje i pastirima donosi veliku radost. Oni, koje su ljudi držali za najudaljenije od Boga postaju najbliži Bogu. Anđeo Gospodnji donosi im radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist Gospodin, piše sv. Luka. Išli su žurno u Betlehem i našli Dijete, Mariju i Josipa. Zatim se pastiri vrate slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli, nastavlja sv. Luka. Pastiri su postali sretni jer su našli Isusa. Njihova sreća prelazi i na druge: Svi koji su čuli pastire, divili su se onomu što su im rekli, zapisa sv. Luka. Čežnju ljudske duše ne mogu ispuniti materijalni posjedi, zemaljski užitci ni prolazni uspjesi. Čim postigneš jedan cilj, u tebi se rađaju novi. To će nam pjesnik Petar Preradović izraziti u stihovima pjesme Ljudskom srcu.
Ljudskom srcu uvijek nešto treba. Zadovoljno nikad posve nije.
Čim željenog cilja se dovreba. Opet iz njeg’ sto mu želja klije.(…)
Zato srce u nazočju groba. Uvijek dršće željom svejednakom.
Misleć uvijek: zemlja ima slasti. Koja neće s njim u grob pasti!
Na zemlji nema vječnog raja, niti ga ne zemlji može biti. Na zemlji stvaramo put do raja. A na tom putu imamo različita iskustva.
Životno iskustvo je različito. Može nam puno pomoći ako to iskustvo gledamo u planu Božjem i o njemu razmišljamo kao Gospa u Betlehemu: A Marija je pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svome, donosi sv. Luka. Svatko je na svoj način proživio proteklu godinu. Papa Franjo je sve pozdravio i blagoslovio na Uskrs 2025., a već na uskrsni ponedjeljak preselio se u vječnost. Nakon trinaest dana je izbran papa Lav XIV. Vjernici katolici su slavili Jubilejsku godinu milosrđa i praštanja. Mnogi su sudjelovali u zajedničkim hodočašćima na grobove apostola Petra i Pavla u Rimu. Zanimljivo je iskustvo svakog pojedinca u protekloj godini: na poslu, u školi, u obitelji, na sportskim terenima itd. Za neke je bila vrlo uspješna godina, poput rijetkih znanstvenika nobelovaca, uspješnih hrvatskih rukometaša sa srebrenom medaljom, sportaša, boksača, političara, ugostitelja u rekordnoj turističkoj sezoni na jadranskoj obali. Oni su doživjeli uspjehe i časti. Ali za druge stotine tisuća, pa i milijune izbjeglica, prognanika bila je vrlo teška. Preko 60 milijuna ljudi je moralo napustiti vlastito ognjište. Milijuni su bez posla i kruha. Milijuni ljudi pate zbog nasilja ili ratnih sukoba u Ukrajini, Gazi, Siriji, Iraku, Afganistanu, Nigeriji, Sudanu. Za njih je protekla godina bila propast. Oni su proživjeli ratna ubojstva, razaranja, nesreće, nasilje, glad, bijedu itd. Mi govorimo o novom početku, o novoj godini.
Nova godina je nova, ali što je tu novoga? Isti su ljudi. Isti su prijatelji, a često i neprijatelji. Ista je jakost i slabost. Slično je ili isto i zdravlje i bolest. Pa ipak ima nešto novoga. Broj godina je novi. Sad se piše 2026. Ovih 365 dana ispunjeno je prilikama i izazovima, pa i razočaranjima. I ova će godina biti sa svojim opterećenjima i radostima. Mi pišemo nove datume, ali ti datumi su prazni sami po sebi. Mi ih moramo ispuniti svojim djelima. Kako i čime će biti ispunjeni ti datumi ovisi u velikoj mjeri od nas samih. Ispišimo iduće datume djelima poštenoga rada i djelima spasenja u duhu evanđelja. To ćemo uspjeti ako slavimo Božju ljubav i za Božju slavu. Božja slava je temelj mira i spasenja. K Božjoj slavi nas potiču i ponizni pastiri te pokazuju što treba činiti: oni idu u Betlehem i traže Isusa. Sretni su što su ga našli. Pjevaju i Bogu zahvaljuju. A tko slavi i hvali Boga, taj se ispunjava mirom i srećom. Posebice nas na Božju slavu upućuje Marija Bogorodica, Gospa koja se stavlja potpuno Bogu na raspolaganje i prebire Božje darove u svom srcu da ih prenese na druge.
Marija Bogorodica donosi radost i novost. Donosi radost sebi, cijelom svijetu i svemiru. Postat će Majka Spasitelja i Otkupitelja svih ljudi. Sv. Bernard iz Clairvauxa, cistercit i mistik, prije 870 godina u svojoj najpoznatijoj propovijedi o Gospi Akvadukt piše: Ništa mi ne stvara veću radost, ali istovremeno i veći strah od govora o Djevici Majci. Marija sve duguje milosti. Ona je aquaduct-provodnik milosti. Marija nije sama milost, nego prijenosnica milosti Božje. Ona je posrednica prema posredniku. Osoba milosti je ponizna u veličini i snažna u poniznosti. Ono malo što želiš donijeti pred Boga, Bog neće odbiti, ako mu prinosiš po Marijinim rukama. Zato nam sv. Crkva na početak ove godine ili dara vremena stavlja blagdan Bogorodice Marije. Marija Bogorodica će nas kao majka dovesti do Isusa i Božjega blagoslova. Stavi sebe i ovu godinu pod Gospinu zaštitu i uspjet ćeš. S Božjim blagoslovom dolazi i Duh Isusa Krista koji u nama viče: Abba – Oče! Tako ćemo postati baštinici Božjega kraljevstva. Naša će ljudska budućnost biti osigurana i naša će duša biti sretna. Ova vremenska granica će biti osmišljena, a ljudska čežnja ostvarena od Betlehema do eshatona, ako bude s Božjim blagoslovom.
Neka Te blagoslovi Gospodin i neka te Čuva!
Fra Ante Pranjić Pilipović
