U sjajnoj sezoni kadetske momčadi GNK Dinamo, trener Ivica Landeka predvodi mlade talente prema novim uspjesima. Dinamovi kadeti osvojili su naslov prvaka Hrvatske, a isto tako pobjednici su kupa Hrvatske gdje su u finalu svladali Slaven Belupo 2:0 . Landeka, podrijetlom iz Mrkodola, godinama živi i radi u Zagrebu, a iza njega je bogato iskustvo u radu s mladima, kako u Dinamu, tako i u drugim klubovima. S uspješnim trenerom razgovaramo za Tomislavcity o aktualnoj sezoni, igračima iz rodnoga kraja, osobnoj trenerskoj filozofiji te planovima za budućnost.
Gospodine Landeka, prije ovoga razgovora najprije čestitamo Vama i Vašim igračima na obrani naslova prvaka.
Dinamovi kadeti (godište 2008. i 2009., su već dva kola prije kraja prvenstva potvrdili titulu uvjerljivom pobjedom nad Osijekom (6:0), osvojili ste kup Hrvatske isto tako. Vjerujem da ste više no zadovoljno ovom sezonom i uspjehom Vaše momčadi.
– Hvala Vam na čestitkama. Imali smo jako izazovnu sezonu, prvenstvo i kup smo uspješno apsorvirali, igrali smo dobar nogomet, a igrači su individualno jako napredovali što je zapravo i najvažnije.
Koliko dugo ste na klupi Dinamove kadetske selekcije?
– Evo sad će se navršiti dvije godine, prošla generacija (igrači rođeni 2007. i 2008.) isto je osvojila prvenstvo Hrvatske. Prije toga imao sam vrlo uspješne seniorske drugoligaške angažmane u NK Rudeš i NK Kustošija i 10 godina rada s mlađim kategorijama u NK Sesvete. Svi ti angažmani, a naravno i igračka karijera puno su pomogli u mom trenerskom razvoju.
Trenerska uloga je vrlo bitna. Kako biste opisali svoj trenerski stil i pristup radu s mladim igračima?
– Moj trenerski stil temelji se na izgradnji pozitivnog i otvorenog odnosa s igračima. Smatram da je međusobno povjerenje ključ za razvoj mladih igrača, ne samo između mene i njih već i unutar same momčadi. Na terenu inzistiram na visokom intenzitetu rada, disciplini i razumijevanju igre. Preferiram napadački stil nogometa s naglaskom na kontrolirani, progresivni posjed lopte, koji prirodno vodi prema stvaranju prilika i ulascima u završnicu. Potičem igrače da budu odgovorni, kreativni i donose brze kvalitetne odluke, jer kroz takav pristup najbolje se razvijaju i kao igrači i kao osobe.
Uspješno ste apsorvirali Kup, u prvenstvu Vam je ostalo odigrati još jedno kolo, kakvi su planovi nakon toga?
– Nakon prvenstva imamo za odigrati dva turnira (Rijeka, Manheim), odigrati ih na što većem nivou i uspješno sezonu privesti kraju. Prošle sezone nismo uspjeli osvojiti te turnire tako da nam je sigurno veliki izazov da budemo uspješniji nego prošle godine.
Osobna sportska priča
Podrijetlom ste iz Tomislavgrada, točnije iz Mrkodola, no već dugo živite i radite u Zagrebu. Igrali ste za Dinamo, za Široki, ali i kao mladi igrač bili u redovima mlađih selekcija hrvatske nogometne reprezentacije. Vjerujem da je Vaša nogometna priča ipak počela na Duvanjskome polju.
– Pa sigurno, iako nisam trenirao u HNK Tomislav, u sjećanju su još školski turniri na kojima sam igrao, pa čak i oni seniorski (Barice, Podpećina) koje sam samo gledao, ali meni je to tada bilo kao SP, volio sam jako nogomet i sport i usjeklo se to u pamćenje.
Koju uspomenu bi rado podijelili iz vremena kada ste bili nogometaš?
– Imam mnogo lijepih uspomena iz vremena kada sam bio nogometaš, ostvarena prijateljstva koja traju i danas, upoznavanja sjajnih ljudi s kojima sam dijelio svlačionicu i teren. Ipak, ako bih morao izdvojiti jednu uspomenu, to bi bio moj prvi nastup za Dinamo u seniorskoj momčadi, kada sam postigao i svoj prvi gol što mi je bio poseban trenutak koji ću zauvijek pamtiti.
Je li Dinamo vrhunac vaših trenerskih ambicija ili imate i međunarodne planove? Odnosno, imate li viziju svoga daljnjega profesionalnog puta?
– Ciljevi su uvijek visoki, želim stalno napredovati i rasti, te ići korak po korak prema vrhu. Naravno da sam otvoren i za međunarodne izazove i vjerujem da se kroz kontinuiran rad, učenje i rezultate otvaraju vrata prema još višim razinama. Želim raditi u okruženju koje potiče razvoj, gdje mogu ostvariti trag i istovremeno rasti kao trener i osoba.
U Vašem timu je još jedan uspješni Duvnjak, igrač Krešimir Radoš. Kako komentirate njegovu igru i kao trener, kakva imate očekivanja od njega?
– Krešimir je veliki talent s iznimnim potencijalom. Ima ozbiljan pristup, radnu etiku i kvalitetu koja se vidi na terenu. Vjerujem da će nastavi li se razvijati ovim tempom, u budućnosti postati važan igrač za Dinamo, a i za reprezentaciju Hrvatske. Na meni je da ga usmjeravam i pružim mu uvjete za daljnji rast.
Osjećate li posebnu povezanost kada u ekipi imate igrače iz rodnoga kraja?
– Naravno da postoji posebna emocija kada su igrači iz mog kraja, ali volim sve svoje igrače jednako i tu ne pravim razlike. Svi imaju jednake šanse, u radu sam uvijek objektivan. Svi igrači imaju jednake uvijete i kriterije, bez obzira na to odakle dolaze. Najvažnije je da pokažu rad, karakter i želju za napretkom. Naravno, drago mi je kad vidim uspjehe igrača koji su iz mog kraja ili imaju naše korijene kao što su Čolina, Špikić, Rozić, Čuići, ….pratim njihove uspjehe i sretan sam zbog njih kad im ide dobro.
Osim klupskog rada, sudjelujete i u edukacijama i radionicama namijenjenim za profesionalne nogometaše. Koliko Vam takvi angažmani znače u profesionalnome razvoju i što Vas motivira toj predanosti u radu i stalnome usavršavanju?
– Jako mi puno znači, takvi angažmani mi omogućuju da proširim znanja, razmijenim iskustva. Jedan sam od osnivača i aktivno sudjelujem u radu HUNS-a (nogometni sindikat za nogometaše u Hrvatskoj) u djelu organizacije kampa za profesionalne igrače bez ugovora. Motivira me želja da pomognem igračima u teškim fazama karijere i da im pružimo podršku i priliku.
I za kraj, kako izgleda život trenera Landeke izvan sportskog terena?
– Kada nisam na terenu, trudim se maksimalno vrijeme provoditi s obitelji. Imam suprugu i četvoricu sinova, što je svakodnevno velika radost, ali i izazov. Obiteljski život mi daje ravnotežu, puni energijom i podsjeća na ono što je u životu zaista najvažnije.
Zora Stanić/Tomislavcity
