Ulomak iz knjige “Nije uvek depresija (nekad je sram), Hilary Jacobs Hendel:
Traume s velikim „T“ uključuju događaje poput rata, prometne nesreće, prirodne katastrofe, fizičkog zlostavljanja, kao i situacije kada je neko svjedok ili žrtva zločina.
Ali, postoji još jedan tip traume koji stručnjaci iz područja mentalnog zdravlja nazivaju trauma s malim „t“, a koju ponekad izazivaju naizgled beznačajni događaji koji se ponavljaju i vremenom talože, da bi na kraju doveli do razvijanja simptoma traumatskog stresa. Svi mi imamo neki stupanj traume s malim „t“ i svi imamo sposobnost da se izliječimo od iste.
Sarina priča je centrirana oko traume s malim „t“. Dok se nismo upoznale, Sara je vjerovala da je imala normalno detinjstvo. Također je verovala da je za nju dobro što je njena majka vikala na nju. Sara je vjerovala da bez toga ne bi postala dobra osoba koja je danas. To je sjajan primjer kako trauma vodi do lažnih vjerovanja o sebi i kako zlostavljanje i emocionalno zanemarivanje – ma koliko malo – vode do srama.
Kada sam predložila Sari da bi trebala prestati emocionalno bacati drvlje i kamenje po sebi i da, u suštini, isto tretira sebe kao što ju je nekada tretirala njena majka, ona je tu ideju odbacila, plašeći se da će odjednom postati užasna osoba ukoliko ne bude održavala iste surove standarde.
Trauma s malim „t“
Mnogi događaji mogu dovesti do traume s malim „t“, uključujući i:
– nedostatak emocionalnog razumijevanja
– emocionalno zlostavljanje: vika, vrijeđanje, manipulacije, iskorištavanje, prijetnje napuštanjem
– ignoriranje
– dikatorski roditelji
– prevelika količina pažnje (intruzivnosti), prestimuliranost
– neuspjeh u školi
– gubitak posla
– nedostatak nježnosti
– nedostatak kontakta očima
– osjećaj da ne možemo ostvariti standarde naših roditelja ili se mjeriti s dostignućima naših braće i sestara, tj. da nismo dovoljno pametni, sportski nastrojeni, ekstrovertni, društveno prihvaćeni itd.
– osjećaj da smo iz bilo kojeg razloga „drugačiji“ ili sami, uključujući i osjećanja vezana za spol, mentalne ili fizičke invaliditete, mentalnu ili fizičku bolest, seksualnu orijentaciju, poteškoće u učenju, tip tijela, težinu, socioekonomski status, kulturološka pitanja itd.
– selidba
– razvod
– preudaja roditelja
– miješanje obitelji
– preljub
– usvajanje ili rađanje deteta
– saznanje da ste usvojeno dete
– konflikt sa članovima obitelji ili otuđenost od njih
– pravni problemi
– fizička ili mentalna bolest
– fizičke povrede
– smrt roditelja ili člana obitelji
– odlazak roditelja u zatvor
– vaš odlazak u zatvor
– član obitelji koji boluje od ovisnosti
– depresija kod roditelja
– roditelj koji je traumatiziran, ima mentalnu bolesti ili poremećaj osobnosti kao što su narcisoidni ili granični poremećaj
– siromaštvo
– ugnjetavanje
– rasizam
– situacije u kojima ste tema predrasuda ili osuda
– emigracija
– neposobnost da ispunimo društvena očekivanja (religije, zajednice) itd.
Trauma s malim „t“ je nešto što većina nas razvije na kliznoj ljestvici u ovisnosti o životnim iskustvima. Trauma s malim „t“ proizilazi iz događaja koji su često skriveni ili neprimjećeni unutar naočigled normalnog života.
Ona proizilazi iz emotivnog zlostavljanja. Nastaje i iz zanemarivanja – i suptilnog i očiglednog. Prvorođeno dijete može biti zapostavljeno kada mu se rodi brat ili sestra.
„Nezahtjevno“ dijete koje živi u kući s djetetom koje ima invaliditet ili bolest može da se osjeti zapostavljenim.
Trauma s malim „t“ proizilazi iz suptilnijih oblika štete koja se događa kada se o nama ne brinu adekvatno, kada ne reagiraju na nas adekvatno, kada nas ne vide, ne štite ili ne zbrinjavaju.
Drugim rečima, trauma s malim „t“ proizilazi iz subjektivnog osećaja bola i povrjeđenosti. Nije bitno što su vaši roditelji, braća i sestre, rođaci, učitelji i svećenici imali dobre namere ili što se činilo da se o vama brinu i vole vas.
Ako ste roditelj koji ovo čita i prepoznajete se u ovim primjerima, želim vas potaknuti da se ne odate okrivljivanju sebe ili drugih, niti želim da se osjećate krivim. Najviše od svega želim da vi identificirate traume s malim „t“ koje ste možda i sami doživjeli u svom djetinjstvu. Kao roditelji, svi mi radimo najbolje što možemo u datim okolnostima. Nadam se da ćete ove informacije iskoristiti da nađete nadu, zaliječite stare rane i sprječite nove povrede kod sebe i djece u svom životu.
Traume izazivaju velike emocije. Bolna iskustva su životna neminovnost i mnogi od nas uspjevaju se kretati kroz takva teška vremena bez zadobijanja ožiljaka. Međutim, kada nam nedostaju neophodni resursi kao što je mirna i sigurna druga osoba koja će nas utješiti i poduprijeti, naši mozgovi koriste obrane da bi se izborili.
Možemo patiti od simptoma traume: depresije, generalizirane anksioznosti, niskog samopouzdanja itd.
Kada ponavljamo greške, pravimo konzistetno loše izbore, postupamo na autodestruktivne načine, ne slažemo se s drugima ili ne uspjevamo ostvariti svoj potencijal, trauma s malim „t“ nudi moguće objašnjenje zašto smo zaglavljeni u svom kompulzivnom ponavljanju: stare neuralne mreže možda nesvjesno i negativno utječu na naše izbore i postupke.
Kada otkrijete da koristite obranu ili imate osećaj da vas nešto sputava ili sprječava da napredujete i razvijate se, imate sjajnu priliku da otkrijete i zaliječite prvobitnu traumu koja se nalazi iza toga tako.
Tekst preuzet s Facebook stranice Bilješke s psihoterapije




















