U devetnici smo 43. obljetnice Gospinih ukazanja u Međugorju. Ove godine Gospa nas izvanredno poziva na Podbrdo, na zajedničku molitvu u noćnim satima za mir u svijetu.
Aktualni su i pozivi na putovanja, ljetovanja, utakmice, zanimljive destinacije gdje se mogu dobro napuniti baterije. Otkako više putujemo, brže se praznimo. Dobro je udovoljiti potrebama ukoliko nam mogućnosti dopuštaju, ali? Nema destinacije koja može nahraniti prazno srce. Sreća je kratkotrajna i prividna, srce ne možemo zavarati, nemirno je. Najpotrebnije i najvrjednije što čovjek može imati je mir. Mir na koji nas Nebo poziva u Međugorju.
Potraga za mirom je glavni pokretač svih naših traženja i putovanja, svih previranja. Poznata je misao svetog Augustina: „Nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi, o Bože!“.
Sretan je narod koji vjeru dobi u baštinu. U ovom nemirnom vremenu postajemo toga više svjesni.
Zato se iznova uspinjemo na Podbrdo kamo nas zove Kraljica Mira. Od svih brda na koja smo se uspinjali ovo nam je posebno srcu priraslo. Nema vjernika u našem okruženju koji nije bio na međugorskom Podbrdu gdje se prije 43 godine ukaza Gospa. Hvala Ti, Bože, što si za to veliko djelo izabrao naš mali narod. Zar to nije čudo?
Uronjeni u molitvu pred Gospinim likom i zagledani u škrti krajobraz razmišljamo kako je Gospin dolazak na ovo brdo dio božanskog plana. Brdo ispod brda, vjerojatno zato i nosi ime Podbrdo, a s njega pogled puca na veliko brdo Križevac, tamo gdje, puno prije Gospinih ukazanja, mještani na vrh postaviše zavjetni križ, kao zahvalu i štit.
Nije to slučajnost, među tim hercegovačkim gorama smjestilo se Međugorje, mjesto s crkvom svetog Jakova koje se upisa u spasenjsku misiju za cijeli Svijet.
Upravo na to malo brdo, zagledano u Križevac, hercegovačku Kalvariju, spustila se Milost na zemlju natopljenu mukom i molitvom. Takva su naša brda, naši osunčani kamenjari. Škrti, puni drače i trnja. Obećavaju tek kad ih oplemeni ljudska ruka svojim radom, tada postaju plodno tlo za trs koji donosi obilat rod.
Ovih dana, kao i na početku ukazanja, s Podbrda se širi zov na molitvu za mir. Mir između Boga i čovjeka, mir koji će ublažiti naše naravne želje i potrebe, mir koji prihvaća volju Božju, ali i mir među ljudima koji zaustavlja ratove i otvara oči pred besmislom međuljudskih sukoba. Hoćemo li se ozvati?
Brojni su pohrlili k Majci, s krunicom u ruci i molitvom na usnama. Dosta ih pješice hodočasti po nesnosnoj vrućini, to je žrtva iz ljubavi. Valja nam se uspinjati k Gospi, pazeći da nam koraci budu čvrsti, a volja jaka. Valja nam moliti, postiti i vršiti djela milosrđa, to Gospa od nas traži. U Marijinoj školi pozvani smo biti Njezine ispružene ruke. A zove nas dugo i konstantno, stalo joj je do nas. Na djelu je Majčinska briga za djecu u ovom nemirnom Svijetu.
Ima i onih koji priželjkuju nadnaravno, ta želja ponekad zasjeni ljepotu stvarnog, ali čudesnog. Ima li većeg čuda od međugorskih plodova: milijuna hodočasnika, obraćenja, ozdravljenja, redovničkih zvanja, obilja dobra. Ima li većega čuda od ljubavi koja ispuni otvoreno srce kad čuje Gospine poruke koje uvijek započinju onim Majčinskim: „Draga djeco!“
Iva Bagarić/Tomislavcity
