Ima dana
kad se
nešto nakupi na duši,
osjetiš
kako je život težak,
kako zlo kuša
tamo gdje si najranjiviji
kako ne razumiješ
zašto na dobro odgovaraju zlom
neočekivano
nešto te slomi,
a bilo je dobro,
a moglo je biti još bolje,
a ne znaš što bi učinio
i onda
padneš
na koljena,
misleći da si
slab,
nemoćan
pred teretom život,
nejak
pred zlom koje te lomi,
patnjom bližnjih
od kojih si tako daleko
i kojima
ne možeš pomoći,
a onda se,
na trenutak,
približiš pravome sebi,
i shvatiš
kako si slab,
kako sve tvoje želje
brzo nestanu
kako je sve to
samo dio tvog životnog puta
jer
im ne možeš pomoći
jer
uvijek možeš kleknuti
i zavapiti
Bože, smiluj im se!
