Protekloga tjedna u javnosti je zapaženo odjeknula vijest da je otišla kompletna vrhuška Elektroprivrede HZ HB. Ništa tu ne bi bilo čudno da ti isti ljudi već godinama, uspoređujući njihovo upravljanje javnim dobrom s onim u demokratskim društvima, ne rade kriminal u ovome za javnost i javni interes vrlo važnom poduzeću. Ono što je bila prava bomba je najava da se u novu upravljačku strukturu ovog poduzeća uvlači Čovićev zet i njegov vjenčani kum. Nakon što je javnost počela vriti, Čovićev zet je ispao iz kombinacija ali njegov kum je postao glavni šef.
Piše: Ivo Ćurković
Podsjećam da je ne tako davno, na skupu u Kupresu, jedan od branitelja postavio pitanje, gdje su i što rade djeca vodećih hrvatskih političara, apostofirajući Dragana Čovića a pitanje uputio Borjani Krišto. Da javnost dobije odgovore trebalo je proći dosta vremena i smjene raspašoj ekipe iz Elektroprivrede. Tako je! Djeca branitelja moraju u Njemačku a djeca, nazovi vođa, mogu prigrabljati i pod privatnu kapu stavljati ono što su im roditelji opljačkali i što sada pljačkaju. Jer ovo što se u Elektroprivredi HZ HB događa čista je pljačka javnih resursa.
Prije desetak dana s oltara je kupreški župnik don Tomislav Mlakić rekao da je u Bosni, od Save do granice s mostarsko-duvanjskom biskupijom, preostalo Hrvata katolika manje nego što ih je bilo u vrijeme ozloglašene otomanske vladavine. Pošto nema drugih podataka moramo ove brojke uzeti kao one koje su najbliže stvarnom stanju, iako se u pojedinim župama za vrijeme blagoslova kuća i taj broj napuhuje. Zato je pravo stanje vrlo vjerojatno još i gore. Taj podatak nije izazvao nikakvu pažnju medija i novinara. Podatak je od nacionalno najviše važnosti i nije jasan ovakav medijski muk.
Moram ovdje naglasiti kako je svojevremeno sam vrh HDZ-a lansirao krilaticu kako nema Hrvata iza Kupreških vrata, naravno kada se gleda iz Hercegovine. Već tada je bilo jasno da su Hrvati u Bosni postali višak koji treba ostaviti na cjedilu. Sada se to i dokazuje. Jer po ovome su Hrvati samo u zapadnom dijelu Hercegovine. Za moj narod to je smrtni grijeh. Kao što je smrtni grijeh pljačka svih javnih resursa.
Dakle, pljačka pod vodstvom političke vrhuške se nastavlja. Nestanak Hrvata, pogotovo iz Bosne, također se nastavlja, a nepodobni Hrvati postali su stoka sitnog zuba. Mrtvi hladni. I dok cijela Europa vrije, izlazi na ulice, demonstrira, štrajka pa čak i izaziva nasilje dotle Hrvati šute. U privatnim razgovorima čuju se priče o junaštvu tijekom Domovinskog rata. Po tim pričama puno je bilo narodnih heroja. Ali za stvarni spas naroda i potvrdu pobjede nitko da napravi više od ispijene kave i odmahivanja rukom.
A mediji i novinari?
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.
