Foto: Martina K. Antelj

U selu Crvenice je oko 150 domaćinstava, no, kako navodi Ljuban Gudelj, nitko nema ni krave ni ovce ni koze. Svi mještani su mu dali zemlju na korištenje bez ikakve naknade.

Umjesto na terenu, Ljuban Gudelj, radije zavodi red na farmi. Naime, ovaj poljoprivrednik sa zagrebačkom diplomom kriminaliste se već 10 godina intenzivno bavi stočarstvom. On je primjer da dječje snove ne može pokvariti jedan “papir”, pa je policijsku stanicu brzo zamijenio imanjem u Crvenicama, nadomak Tomislavgrada, piše Agroklub.

Od malena je, priča nam, sanjao o svom miru u prirodi sa stokom i psima, pa je i u kinologiji već tri decenije. “Stalno mi je bila da buba u glavi da se bavim ovim poslom. Od malena sam sa psima, našim autohtonim tornjacima i uvijek sam zamišljao da ih imam puno, da nisu u boksovima, da su na slobodi, da sam u nekoj prirodi, prostoru i evo danas sam tu”, priča Gudelj.

Put do trona

A tu je i farma “Studena” čija je glavna djelatnost je uzgoj koza, a trenutno je ovdje njih 400. Naš sagovornik važi za jednog od najvećih proizvođača kozjeg mlijeka. Put do trona nije bio lak, ali je uspio zahvaljujući posvećenosti i ulaganjima, prije svega u kvalitetna grla.

“Kozarstvo je u BiH u povojima. Nekada davno je bilo prilično razvijeno, ali je ’50-tih godina u bivšoj Jugoslaviji, donesena uredba kojom je zabranjeno držanje koza na otvorenom prostoru, kao one uništavaju šume. Tako da je kozarstvo spalo na niske grane po pitanju broja grla, a posebno kvaliteta“, ističe Gudelj, napomenuvši da su proizvodne osobine grla vrlo loše te je on među prvima uvezao ona rasna, a potom su mu se pridružile i ostale kolege.

Sada je na području Tomislavgrada i okolice oko 15-tak ozbiljnih proizvođača kozjeg mlijeka.

U njegovom selu je oko 150 domaćinstava, no, kako navodi, nitko nema ni krave ni ovce ni koze. Svi mještani su mu dali zemlju na korištenje bez ikakve naknade. Stava je da dana mogu opstati samo veći proizvođači, koji su bolje organizirani, imaju mehanizaciju i profesionalno se bave time.

Govoriti da se baviš poljoprivredom, a imati jednu kravu, to je prošlo vrijeme, možeš govoriti da imaš za svoje neke potrebe, ali to nije poljoprivreda. Pozitivno je da se dosta mladih ovdje uključilo, to su ozbiljni farmeri, koji su izgradili dobre objekte, uložili su puno sredstava… Manji je broj domaćinstava, ali je veća proizvodnja”, kaže naš sugovornik.

Nema ništa od kukanja

S obzirom na ogromne resurse, koje nudi ovo podneblje, na njegovoj farmi je i 300 ovaca i 60 grla mesnih goveda. Cijela porodica je uključena u poslove, osim njegovih roditelja koji su već u godinama i sada su samo “logistika”.

“Nema ništa od kukanja, svi smo pozvani stvari pomičemo na bolje u svakoj branši, tako da ako nećemo mi, neće niko drugi“, poručuje Gudelj koji je i otac šestero djece. Ovo je, kaže, specifičan posao koji ne preporučujem svakom, jer samo ljubavi, mora postojati i strpljenje i mnogo odricanja.

Prije godinu-dvije dana sam večeri došao kući oko pola sedam (18.30h) i mala moja kćer trči prema meni, kaže: Tata, jesi to uzeo slobodan dan na farmi? A ja došao uvečer, ona očekuje da dođem u devet, deset. Eto, takav je posao nas farmera znači rano ustajanje, kasno lijeganje i nema ni petka ni sveca, ali može se živjeti, živimo i dobro je, zadovoljni smo“, kaže nam Gudelj čija se proizvodnja u jednoj deceniji uvećala s dvije na 200 hiljada litara kozjeg mlijeka.

Kako je protekla posjeta ekipe Agrokluba Tomislavgradu, pogledajte u videu: 

Agroklub.ba