Krila ljubavi
Svitalo je, žurio dan,
bio je mjesece travanj,
bila je studen, bila zima,
bila je magla gusta, bila mladost pusta.
Potmuli udari topova
ispunili su zelenu dolinu.
U strahu budile su oči snene,
plač djeteta, jecaji žene,
nad dolinom letjele su sjene
Neki su mladići i djevojke hrlili,
na krilima ljubavi
letjeli poput ptica.
Ostavili sve od prve,
tiskali se u redove prve.
Letjeli su poput ptica
Mladići, djevojke, za ljubav,
znana i neznana lica išla su ka snu.
Krilima zauvijek zagrlili zemlju,
bez krila dotakli nebo, ostali u njemu.
Ante Brajko – Antek (Iz zbirke Krajobrazi duše)
