Uplatiš približno 400 dolara i kupiš priznanje kako si najbolji, najljepši, najpametniji i najsposobniji. U ogledalo se nije pogledao Zoran Tomić kako bi prije izjava i samohvale shvatio kako je to sve obična laž. Danas postoji internet i svaki početnik može pretraživati informacije po cijelom svijetu i saznati što se zbiva. To nije jasno samo rektoru “najboljeg” sveučilišta. Da se ne zavaravamo, svi znamo kako pojedinci studiraju i na mostarskom sveučilištu.
Piše: Ivo Ćurković
Danas, uspješna i napredna društva su ona kojima dominiraju STEM područja znanosti, IT stručnjaci, startupovi i inovacije. Da bi ste bili dobri u bilo kojem od ovih područja prvo morate imati dobro obrazovanje, morate imati dobro poslovno okružje, dobru zakonsku regulativu, stabilnu političku i ekonomsku situaciju i uspjeh će doći.
Kod Hrvata u BiH situacija je, blago rečeno, katastrofalna. STEM područja znanosti gotovo da i nema, isto tako niti IT stručnjaka. Bolje reći ima ih ali su izvan BiH. Startupovi su vrlo rijetki a inovacije protekle sa „jedinoga“ sveučilišta u ovih tridesetak godina mogu se svesti na prste jedne ruke.
Obrazovanje, a pogotovo ono visoko, obična je trgovina koja se odvija na fakultetima ali, vidjeli smo, i na benzinskim pumpama. Mostarsko sveučilište nije nikakav izuzetak. Kada rektor Zoran Tomić dopusti ovakvo sramoćenje Sveučilišta kupovinom opskurnih online nagrada i još to podijeli putem PR službe svim medijima, držeći da će svi dočekati ovu smijuriju hvalospjevima, onda on i studentima šalje poruku da se sve može kupiti. Neki bi rekli u Mostaru se to doslovno provodi.
Javni sektor potiče ovakvo studiranje. U pojedinim situacijama skoro da može i bez ovakve diplome. Bitno je biti u stranci i dobar s glavnim ili lokalnim šerifom. Ali zato oni iz privatnog sektora dobro provjere svakoga koga žele zaposliti a koji je diplomirao ili “diplomirao” u ovakvim uvjetima.
Da se razumijemo i u Mostaru postoje dobri i čak izuzetni profesori. Postoje i dobri, ambiciozni i poduzetni studenti. Problem je što su oni na margini studiranja, stjerani u kut i čekaju priliku da pobjegnu. Obrazovanje je katastrofa, poslovno okruženje još i gore a zakonska regulativa za Alana Forda. Stabilne političke i ekonomske situacije nema dok je ova garnitura na vlasti i to na svim nivoima.
Zbog svega navedenoga, Zoran Tomić je jedan od likova i simbola ovakvog stanja među Hrvatima. Ako se mogu kupovati diplome zašto se ne bi kupovala i priznanja. Poraz Hrvata je još veći time što je na ove kompromitirajuće radnje, koliko je meni poznato, reagirao samo jedan profesor sa cijelog sveučilišta. A ostali junaci u crnu zemlju pogledaše. Oni će sutra i zbog prodaje ispita ili diploma isto šutjeti. Ne reagiraju ni studenti. U svakom normalnom društvu političari se boje studenata i njihovog mogućeg bunta. Jedino je kod nas aktivnost studenata jednaka aktivnosti amebe. A njihovi roditelji? Ako su u strukturama vlasti onda šutnjom, „netalasanjem“ i nezamjeranjem ostaju nijemi i na kupovinu diploma pa im ovakva situacija s „najuglednijima“ odgovara. Ako pak ulažu velike napore kako bi im djeca dobila diplomu nemaju vremena niti snage za još borbe i istjerivanje nekakve pravde i kvalitetnijeg obrazovanja. Sve u svemu katastrofa.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.
