Spava li Šujica
Spava li Šujica u tebi?
Budi li se ponekad?
Kao vjetar blag, kao sunčeve zrake
u jutru snenom, u toplom predvečerju kada zvoni.
Ponio si iz nje svu ljubav svijeta,
vidio si tuge što razdiru srce i dušu!
Pamtiš li riječi koje te prate “molim se zate”
Da li se vraćaš, kada, imaš li komu?
Jesu li to samo sni,
samo sanje, ili znaš …
ili znaš dan i sat kad će povratak.
A znam, reći ćeš …
Tko će zaspati pored nemirna spavača
neprestano se vrti, jednom piri, drugi put viri
čežnja u zime ledene, nekad sjeta u topla ljeta…
Ma znaš…
(eto mene u utorak, bus kreće sa perona 3 u pola četiri)
