U Knjizi proroka Izaije (Iz 7,10-14) imamo razgovor između Boga i Ahaza, koji je vrlo znakovit. Naime, sam Bog nuka kralja Ahaza da ište ”znak za sebe” ili iz dubina podzemlja ili iz visina. Ovakav govor ima u sebi odjeke iskonskoga u čovjeku, tj. čežnju da se čovjek vrati na prapočetke svega postojećega i da pokuša tražiti znak novoga svijeta i novoga čovjeka. Međutim, svjestan činjenice da mnogi tako mitovima i sličnim slikama iskušavaju Gospodina, pa Ahaz odbija iskati znak. I prorok je Izaija potpunoma svjestan ovoga kako u okolnim narodima gdje su mitovi cvjetali i tako u svome narodu, pa stoga on govori svojim suvremenicima da su pretjerali u iskušavanju Gospodina. No, Gospodin zbog toga sam proriče znak: Djevica će začeti i roditi Emanuela, što znači ”s nama Bog”. Istu Izaijinu rečenicu navodi i evanđelist Matej u svome evanđelju kad govori o rođenju Mesije. Tu imamo poklapanje starozavjetnog navještaja s novozavjetnim i potvrdu proroštva da će Djevica začeti po Duhu Svetom i da će trajno ostati Djevica, što i jest znak Gospodinov.
Poslanica sv. Pavla apostola Rimljanima (Rim 1,1-7) veličanstveni je himan u slavu Mesije koji je po tijelu potomak iz Davidove loze, koji je kao takav ”tjelesni znak” da Bog jest, i to kao Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti (“…Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima u Pismima svetim o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu, postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih…”). Ovakav himan može izreći čovjek ispunjen Bogom.
Evanđelje (Mt 1,18-24) govori posve jasno i jednostavno o tome kako se dogodilo rođenje Isusa Krista, Druge božanske osobe. Ovdje valja svratiti pozornost na stanje u kojem se našao sv. Josip. Naime, on želi pobjeći od Marije jer je ona začela bez njega, a nije bio još svjestan da se to dogodilo po Duhu Svetome. Stoga se i njemu javlja u snu anđeo koji mu priopćava ovu činjenicu, tj. ovaj znak nad znakovima, što Josip nakon sna i jasne spoznaje potpunoma prihvaća. Postaje privi navjestitelj znaka nad znakovima – Bogoznaka! Josip će mu nadjenuti ime Isus ”jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih”. Mi idemo u susret Božiću, blagdanu kad slavimo Kristovo rođenje i sve ono što se naviještalo i događalo prije i poslije njegova rođenja. Trebamo biti svjesni da i danas, koliko god smo intelektualno narasli, trebamo Bogoznak u svome vremenu, u svome srcu i svome životu. Ako nemamo toga Bogoznaka, nemamo osmišljenja svoga postojanja, a pogotovo svih svojih nevolja koje nastaju zbog traganja za znakovljem i znakom koji ukazuje na spasenje. Krist – Bog s tijelom, postao je jedan od nas da bi nam pokazao kako je naše začeće, rođenje i ovozemaljski život posve osmišljen i da ide prema punini života, te da stoga ne učinimo ništa što bi nakrnjilo našu dušu.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
