Ima posljednjih koji će biti prvi, piše sv. Luka. Trpjeli su i ljubili i dospjeli su u kraljevstvo Božje. Kod milosrdnoga Boga nema privilegiranih po naciji, rasi ili kulturi. Presudni su osobni napor i živa vjera u Gospodina. Bog želi tebe osobno, ne tvoje podrijetlo, priznanja i ljudsko poštivanje. Izraelci su bili ograničili spasenje samo na svoj narod. A spasenje je uvijek Božji dar. Isus naglašava kako će doći od istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjest će za stol u kraljevstvu Božjemu, zapisa sv. Luka. Mjesto Izabranoga naroda zauzet će poganski narodi, jer okorjelo je srce Izabranoga naroda. Sama pripadnost Izabranom narodu nije i osobna spašenost. Jako je naglašena univerzalnost spasenja za svakoga čovjeka i sve narode. Vječno spasenje je najozbiljnije životno pitanje. Čovjek se uvijek pita: A što je na kraju? Kakav je svršetak? Bezbožnik može uživati, ali mu je svršetak propast: Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe, o Bože dovijeka, donosi 73. psalam. Vidimo da u svijetu ništa stalno nije. Zato treba računati s Bogom, koji je oduvijek i zauvijek. Bog spašava po Isusu Kristu. Božje spasenje traži i osobni trud. Ulaznica za nebo su vjera i dobra djela. Bog te neće spasiti bez tebe, iako čovjek priželjkuje spasenje bez muke. Spasenje bez muke ne postoji, kao što ne postoji ni oproštenje bez pokajanja, nagrada bez zarade, Isus bez križa. Nema laganoga kršćanstva. Boga je koštalo krvlju njegova Sina. Koštat će i vjernika. S tim treba računati. Ono što je dobro to košta i ne postiže se lako. Treba truda i znoja. Divili smo se atletičarima na olimpijadi – u Rio De Janeiru. Za postići medalju treba puno, puno znoja truda i odricanja. Kroz četiri godine treba vježbati i vježbati, znojiti se i znojiti se te postati najbolji veslači, poput braće Sinkovića, najbolja bacačica diska, prva bacačica koplja itd. Sve su to pokazali naši zlatni atletičari. Često bi čovjek htio na brzinu i olako postići kraljevstvo nebesko. Dietrich Bonhoeffer, njemački pastor prije 80 godina, protivio se nacizmu, ali je postao i žrtva toga zlog pokreta. Jednom reče: Jeftina milost smrtni je neprijatelj naše Crkve. Ne može se prokrasti u nebo jer su uska vrata kroz koja se prolazi. Zato Gospodin i kaže: Trudite se da uđete na uska vrata, jer će mnogi, kažem vam, tražiti da uđu, ali neće moći, bilježi sv. Luka.
Uska vrata i mali prolaz naći ćeš u Betlehemu na bazilici Isusova rođenja i u starim srednjovjekovnim gradovima. Bazilika Isusova rođenja je imala veliki ulazni portal. Muslimani su osvojili Betlehem i znali su s konjem unići u crkvu. Kršćani su se dosjetili i zazidali veliki portal, a ostavili mala vratašca. Moraš se sagnuti, ako hoćeš ući u crkvu gdje se Isus rodio. Kad dođete u španjolski grad Valenciju, odmah ćete opaziti na ulazu u stari grad da postoji veliki portal preko tri metra, a s malim vratašcima tek jedan metar. Nisi mogao ući bez pregleda i kontrole u taj srednjovjekovni grad. Danas želite putovati zrakoplovom, ali morate proći velike i pojedinačne kontrole i preglede. Na uzletištu sve ti ispita i sve ti pregleda. Posebice, ako u ručnoj prtljazi imaš nešto što miriše da bi mogao nekome naškoditi, neće proći. Čak ni veće pakiranje za pranje zubi neće proći. Samo oko 50 ml možeš pronijeti, ali više ne. Imao sam malu spravicu od 5 cm za rezanje nokata. I to su mi oduzeli. Sve čine da bi putnici u zrakoplovu bili osigurani. I uza sve preglede, opet se dogodi eksplozija. Nastane nesreća i ljudi poginu. A, kako neće biti kontrola na vječnim vratima? Tko će te pustiti tako lako u vječnost s Bogom ako nemaš osnovne uvjete: živu vjeru i dobra djela? Bez tih uvjeta uzalud je vikati: Gospodine, otvori nam!, kaže sv. Luka. Evanđelje nas, s uskim vratima, upućuje na Božju pedagogiju.
Božje odgajanje može nam izgledati stroga, ali donosi život. Često je teška, ali donese spasenje, posebice kad je u pitanju težak križ bolesti ili nesreće. Zato, Sine moj, ne preziri karanja Gospodnjega, niti kloni kad te kara, piše u poslanici Hebrejima. Postupno priprema čovjeka za spasenje i nadnaravnu Objavu. Najprije u Starom zavjetu kroz Petoknjižje najavljuje spasenje. Zapovijedi propisuju puteve prema dobru. Zabranjuju stranputice. Ali, Zakon nije mogao spasiti čovjeka, nego kako piše sveti Pavao Rimljanima: Zakon, uistinu, služi samo točnoj spoznaji grijeha. Starozavjetni raspored bijaše priprava za dolazak Krista. Odvija se kroz Božji odgojni postupak u spasiteljskoj ljubavi. Primjećujemo da je Duh Sveti posljednji u objavi Presvetoga Trojstva. Takav je božanski odgoj. Najprije najavi i predstavi Sina, a zatim se uočava na djelu i Duh Sveti. Po psalmima i knjigama Mudrosti približava čovjeku i djelo Duha Svetoga. Bez Duha Božjega nećemo ništa razumjeti niti Boga pravo upoznati. Ostat ćemo u ljudskoj tami, jer po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga, oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu spoznati onoga koji jest – nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim, piše u knjizi Mudrosti. Živi Bog nije nikad prestao davati svjedočanstvo za samoga sebe svojim dobročinstvima, dajući vam s neba kišna i plodonosna vremena, kažu Djela apostolska. To je i pedagogija roditelja koji kori sina jer ga voli. Bog nas odgaja i onda kad nas šiba i dopušta teške križeve u životu. Tako piše u poslanici Hebrejima: Gospodin kara onoga koga ljubi i šiba svakoga koga usvaja za svoga sina. Otac će strogo pogledati svoje dijete i opomenuti ga, ali ne zato što ga ne voli, nego zato što mu želi dobro, da postane odgovoran i pošten čovjek. Majka ne želi da joj kćerka dočekuje zoru u dimu i alkoholu diskokluba. Zato što voli kćerku i opominje je da sačuva dušu i tijelo. A tko živi s Bogom, sačuva i tijelo i dušu za život vječni. Svemogući Bog je zahtjevan, ali se isplati. Božji poziv je ozbiljan i traži puno truda, ali te dobri Bog neće nikad prevariti niti ostaviti.
Fra Ante Pranjić Pilipović
