Izvede ih na samo na visoku goru, piše sv. Matej. Evanđelist Matej navodi četiri puta pojam gore ili brda. Gora Blaženstava odgovara gori uskrsloga Krista koji šalje apostole u cijeli svijet. A visoka gora trećega iskušenja odgovara visokoj gori preobraženja. Evanđelist Luka donosi i goru na kojoj Isus moli cijelu noć prije izbora dvanaestorice apostola: Ode Isus na goru da moli. Tu provede cijelu noć moleći Boga, donosi sv. Luka. Nakon toga izabra Dvanaestoricu, koje je i prozvao apostolima. Zatim slijedi tumačenje Osam blaženstava. Govor na gori odvija se kod sv. Luke na visoravni: Zaustavi se na nekoj visoravni. A za preobraženje piše: Te se uspe na brdo da moli. Dok je molio, promijeni se izgled njegova lica, a odjeća mu postade bijela i sjajna. Važno je i brdo Isusove patnje i smrti: A Isus, noseći svoj križ, uziđe na mjesto zvano Lubanja, hebrejski Golgota, piše sv. Ivan. Galilejska gora s koje Isus šalje apostole u cijeli svijet, prije uzašašća je gora oproštaja: Jedanaestorica učenika odoše u Galileju, na goru gdje im je Isus odredio (…) Tada im se približi Isus te im reče: Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode učenicima mojima!, zapisuje sv. Matej. Upečatljive su te gore ili brda. Na njima započinje nešto sasvim novo. Događa se novi početak u izboru apostola, a nastavlja se u Govoru na gori ili Osam blaženstava, da bi se stiglo u pobjedu smrti na križu. Započeo je Isus nešto novo na brdu Taboru, potvrđuje to na Kalvariji muke i smrti, te zaokružuje svoje zemaljsko poslanje na Galilejskoj gori u slanju apostola u cijeli svijet. Dosada je s njima bio u vidljivoj, a odsada će biti u nevidljivoj prisutnosti, sve do svršetka svijeta. Danas se zadržimo na visokoj gori preobraženja gdje prosijava Isusovo božanstvo.
Lice mu zasja kao sunce, a haljine postadoše bijele kao svjetlo, donosi sv. Matej. To su oznake božanske stvarnosti na Isusovoj osobi, koja doživljava preobraženje. Pojavljuju se učinci uskrsnuća s izrazima sunca i bjeline. Tako imamo opis anđela Božjega koji najavljuje ženama Isusovo uskrsnuće: Lice mu sjalo kao munja, a odijelo mu bijaše bijelo kao snijeg, kaže sv. Matej. Prosjaj Isusova božanstva upravo na drugu korizmenu nedjelju, kao priprema za ono što slijedi, priprema za muku u Jeruzalemu. Isus priprema apostole da bi mogli razumjeti njegov odlazak u Jeruzalem i njegovu muku koja slijedi. U trenutku preobraženja s Isusom su Mojsije zakonodavac i Ilija predstavnik proroka. Bila je to poruka apostolima i nama da se u Isusu ispunjavaju svi zakoni i ostvaruju sva proroštva. Isus otvara prozor neba trojici apostola: Petru, Jakovu i Ivanu da bi im rekao da je zadnje život od Boga. Pokazuje im trenutak slave da mogu izdržati progonstva i mučenje. Smrt za vjernika nije kraj, nego je uskrsnuće ono što stavlja točku. Bog je na Isusovoj strani. To ćemo čuti i kad nebo progovara u preobraženju na Taboru. I začu se glas iz oblaka: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao! Njega slušajte!, zapisa sv. Matej. Svijetao oblak je znak Božje prisutnosti. Tri apostola su se iznenadili, pali ničice i silno se prestrašili. Još uvijek nisu svjesni da je Isus veći od Mojsija i Ilije. Zato se nebo otvara i Otac nebeski potvrđuje Isusa kao Mesiju. Isus je odabrani i ‘ljubljeni sin’. To je ista potvrda nebeskoga Oca koju smo čuli kod Isusova krštenja na Jordanu. Isus sve posjeduje i nasljeđuje od Oca nebeskoga. A slušati Isusa dug je put. Kao što je bio težak Abrahamov put u nepoznato, kad napušta svoju zemlju i zavičaj, ali s čvrstom vjerom i pouzdanjem u Jahvu. Isplatilo se jer je postao blagoslov sebi i svima nama. Isusovo stajalište je sveobuhvatno. Nije kratkovidno kao što zna biti ono ljudsko. Ljudsko kratkovidno stajalište vidimo kod Petra u trenutku preobraženja kad želi napraviti tri sjenice i ostati tu na brdu.
Ustanite i nemojte se bojati, zapisuje sv. Matej Isusove riječi apostolima. Poziva ih na nešto sasvim novo. Započinje novi život. Najavljivao je apostolima svoju muku. Oni ne žele u to povjerovati. Ne mogu prihvatiti Mesiju koji pati i doživljava poraz na križu. Njihova slika Mesije je ljudski trijumfalna. Ono novo doživljava Petar u trenutku Isusova preobraženja. Za njega je trenutak raja i hoće tu ostati, ne misleći na druge: Gospodine, dobro je da ostanemo ovdje, bilježi sv. Matej. Petar misli kratkotrajno: Neka je njemu lijepo, a što je s drugima? Kod Isusa nema sebičnosti i kratkovidnosti koje ostavljaju praznu dušu. Naši su roditelji znali cijelu korizmu postiti o kruhu i vodi da bi mogli misliti na druge, izići iz sebičnosti i radosno slaviti Uskrs. Što čini vjernik da bi došao do preobrazbe ili preporađanja? Kako će nastati ono novo? Michelangelo (1475.-1564.) je u Rimu klesao Mojsijev kip od kamena. Trajalo je to godinama, od kamenoga bloka 5 x 3 m isklesati umjetnički – genijalno djelo. Na kraju je pozvao prijatelje, udario čekićem po koljenu kipa i rekao: Progovori Mojsije! Dogodilo se novo: gromada kamena je postala kao živi Mojsije. Može li nama ovo korizmeno vrijeme donijeti novost ili čemu nam služi korizma? Korizma je prilika da bi i u krštenome progovorilo Isusovo preobraženje, da bi nastalo preporađanje. Sv. Augustin će reći da umire stari Adam da se rodi Krist. Imamo iskustvo prirodnoga čovjeka sa svim njegovim dobrim i lošim osobinama, ali kad ćemo imati iskustvo ‘novoga čovjeka – Isusa’: On uništi smrt i obznani život i besmrtnost Radosnom vijesti, piše sv. Pavao Timoteju. Jer, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a po Isusu Kristu dođe milost i istina, piše sv. Ivan. Osmišljavanje 10 zapovijedi i ispunjenje proročkih obećanja ostvarilo se po Isusu Kristu. Po Kristu je nadošla milost i istina. Po toj milosti su Božje zapovijedi ostvarive i dolazi novi čovjek i novi život. Iz ljudske dubine čuje se zov za novim čovjekom, za vječnim životom. Nema preporađanja bez križa, kao što nema Uskrsa bez Velikoga petka. Post i pokora su uvjeti da nastane preobrazba u novoga čovjeka i otvaranja Božjoj ljubavi. Tada se ispunjava obećanje koje je Gospodin dao Abrahamu: I sam ćeš biti blagoslov za druge jer si Bogu povjerovao, piše knjiga Postanka. Preobrazba nastaje po Božjem blagoslovu od staroga u novoga čovjeka.
Fra Ante Pranjić Pilipović
