Dođi Kraljevstvo Božje, to je naš svakodnevni vapaj. Dosta nam je ljudskoga kraljevanja jer donosi patnju i bol. Želimo život u slavi Božjoj, u kraljevstvu nebeskom. A kraljevstvo nebesko siloviti prisvajaju: Od vremena Ivana Krstitelja do sada navala je na kraljevstvo nebesko i siloviti ga prisvajaju, piše sv. Matej. A sv. Luka tumači: Do Ivana sežu Zakon i Proroci. Otada se navješćuje Radosna vijest o kraljevstvu Božjem. I svatko u nj navaljuje. Svi imaju iskustvo na zemlji opasnosti za dušu. Nije lako osloboditi se tih prolaznih, zemaljskih zadovoljstava. A duša pati ako je odvojena od Oca nebeskoga i izjeda je ravnodušnost. Dospjeti u život slave Božje ili kraljevstvo nebesko može se uz veliki napor i životnu borbu sa sobom, svijetom i sotonom. Život u kraljevstvu nebeskom može se postići samo uz jaku volju i velike žrtve. Prisjetimo se kako Isus traži korjenitu promjenu u životu Božje djece: Ako te tvoje desno oko navodi na grijeh, iščupaj ga i baci od sebe, jer je bolje da ti propadne jedan od udova nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao, bilježi sv. Matej i dodaje: Ne možete služiti Bogu i bogatstvu” i, Tko više ljubi oca ili majku nego mene nije me dostojan. Oni koji su u tome silni da mogu staviti Boga na prvo mjesto, mogu postići život u Božjem kraljevstvu. Žetva je velika i posla je puno.
Blizu je kraljevstvo Božje! Kraljevstvo nebesko bijaše početak i temelj Isusova propovijedanja. Isus započe svoju prvu propovijed u galilejskom Kafarnaumu riječima: Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko, piše sv. Matej. A mi znamo da je dolaskom Isusa Krista među ljude započelo i ostvarivanje kraljevstva Božjega. S Kristom je došlo novo doba u oslobađanju od zla – od grijeha, smrti i đavla. Nebo je otvoreno i svaki dar dolazi s neba. To je prvi stupanj razvoja toga kraljevstva. Drugi stupanj razvoja kraljevstva nebeskoga je dolazak Duha Svetoga na apostole na Pedesetnicu. Treći stupanj razvoja kraljevstva Božjega možemo vidjeti u Kristovu ponovnom slavnom dolasku na kraju vremena, kad nastaje ‘novo nebo i nova zemlja’. A do toga slavnoga Kristova dolaska veliki je posao i žetva je velika, a poslenika je malo.
Gospodin izabra drugu sedamdesetoricu te ih posla po dvojicu pred sobom u svaki grad i mjesto kamo je kanio doći, piše sv. Luka. Broj sedamdeset je znak broja poganskih naroda u to vrijeme. Isus pokazuje da je došlo vrijeme spasenja za sve narode, ne samo za Židove. Daje nam do znanja da smo svi odgovorni za sudbinu Božje riječi u ovom svijetu. Dobro vidimo kako danas stanje u Europi više nije kršćansko, nego sve više pogansko. Zapalo nas je vrijeme kad ih toliko izvan ovčinjaka, a tek poneka ostaje u ovčinjaku. Slikovito rečeno, 99 ih je vani. A svi bi trebali biti u Kristovoj Crkvi. U Europi je mnogo krštenih pogana, a ima i puno nekrštenih osoba. Svima im je potrebno donijeti Veselu vijest spasenja. Tko je dužan svjedočiti evanđeosku riječ? Možeš čuti među mladima: Pa to je posao, zvanje vas svećenika. Dobro je da danas svi čuju evanđelje koje kaže da je to posao svih krštenih, pa makar bili ‘janjci među vukovima‘. Svi kršteni su pozvani i poslani slijediti učitelja Isusa Krista i svjedočiti njegovu riječ evanđelja. Svi su pozvani u jednu Crkvu i u jednom nauku, a ne u sektaštvu. Sektaši često obilaze stanove. Dijele besplatno štivo. Financijski pomažu da bi to poslije skupo naplatili itd. Slijediti Isusa Krista je neodvojivo povezano s naviještanjem njegove riječi evanđelja. S Božjom riječju dolazi mir u tu kuću i na njezine stanovnike: U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir ovoj kući!’ Bude li tu tko dostojan mira, sići će na nj vaš mir; ne bude li nikoga, vratit će se k vama”, piše sv. Luka.
Mir i svjetlo prati sve koji naviještaju evanđelje. Zato su svjetlo i mir Božji darovi onima koji slušaju evanđeosku riječ. To nisu djela ljudskih ruku. Unutarnja stvarnost u srcu čovjeka prati vanjsko događanje. Znamo da političari uvijek govore o miru, a stalno se spremaju za nemir. Unutarnji mir govori da je srce puno ljubavi. Donosi radost svima. Nemoguće je imati mir bez ljubavi. Isusov mir preporađa i poziva na djelovanje, na apostolat. Kristovo kraljevstvo raste ljubavlju. Krist podignut na križ, privlači ljude k sebi. Prije njegova kraljevstva u slavi i sili, živimo u kraljevstvu siromaha u duhu. A uvjet za njegovo kraljevstvo je postati ponizni: ‘postati kao mala djeca’ (Mt 18,4). Zapravo, sam Isus je mir. Mirotvorac svojim mirom preporađa nebo i zemlju, mijenja vrijeme i politiku. A Isusov prijatelj je ljubitelj mira. Onaj tko nije Isusov prijatelj ne može donijeti pravi i potpuni mir. U povijesti je bilo ratova u ime Kristovo. Ali to je izdaja Isusa i evanđelja. Ne može se u ime Božje činiti zlo. Isus nije nikad uzeo mač u ruku i udario drugoga čovjeka. Isusov primjer nam svima govori kako postupiti u životu. Ono što je propovijedao, to je i činio. Ono što je molio, to je doživljavao i ostvarivao. Ne ostaje u smrti i izlazi iz groba. Donosi život uskrsnuća, nakon pretrpljene osude, muke i križa. Ali taj križ je ponos i znak spasenja. Zato će sv. Pavao napisati kršćanima: „A ja sam daleko od toga da se ičim ponosim, osim križem Gospodina našega Isusa Krista, po kome je meni razapet svijet i ja svijetu!” (Gal 6,14). To je ono što će i sv. Franjo živjeti. Bit će potpuno slobodan od svega da bi doprinio dolasku Božjega kraljevstva. Samo onaj koji radi za Božje kraljevstvo može donijeti pravi mir. On radi iz ljubavi za sve ljude. A to je golem posao. To je ta velika žetva u tebi u tvojoj obitelji, u župi, u cijelom svijetu. Svi smo pozvani i nitko nema isprike da ne može širiti evanđeosku riječ spasenja i dobrote.
Fra Ante Pranjić Pilipović
