Potrebno je, stoga, u životu imati kratke stanke na kojima treba pričekati, dok duša stigne do onog vremena do kojeg je tijelo već došlo. Inače, sve veći raskorak između tjelesne starosti i duševne mladosti može u čovjeku stvoriti rascjepe, nesporazume i nemoć da se život prihvati onakvim kakav jest.
Važno je biti tamo gdje jesi. Ne bojati se što si već tu, jer život nije prošao, on tek dolazi. Život se ne može izgubiti, on se samo stostruko dobiva. Tvoja budućnost je samo koračanje ususret nagradi.
Život je, dakle, ipak nešto više od onoga što vidimo. (Tomislav Ivančić, Smrt nije kraj)
