Što ako zaboravim na molitvu
znam da mi to nije opravdanje,
jer na sve se u danu može stići,
ali uvijek ta molitva dođe prebrzo
i sve mislim
da će sutra biti bolje,
da ću ostaviti sebi više vremena,
da Bogu moram toliko toga reći,
a onda na kraju od svega ostane
samo velika želja,
puno umora
i neizgovorenih riječi
tješim se
da ću sutra biti bolji,
da ću krenuti od jutra moliti večernju molitvu
jer jedino tako mogu stići sve ono što se nakupilo
osjećam kako se opet, Bože, i večeras smiješ
i pokušavaš mi reći da nisu bitne riječi,
nego srce koje moli,
duša koja želi
i ljubav koju pokušavam učiniti.
oprosti mi, Bože,
ali sjeti se svih onih koji čekaju
da ih se spomenem u molitvama
i pošalji mi moga anđela da se i on malo odmori
jer sutra nas čeka cijela zbrka iz početka.
ODMOR DUŠE – fra Zvonko Benković
