Čestitost je sjeme koje leži u svakome od nas. U nekome ono isklija, izraste u biljku i veliko drvo. Kod drugih to sjeme nikada ne izraste. Razlika je samo u tome što su jedni zalijevali tu biljku čestitosti, a drugi je nisu ni primijetili ili su je zapustili. Kod mnogih je ta biljka zagušena poslovima, teżnjom za slavom, bogatstvom te je čestitost zapravo pregažena jer je nečestitost postala ciljem.
Čestiti ljudi stoga idu našim ulicama, puno ih je u našim crkvama, naći ćemo ih u kazalištu i kinu i u svakoj kući. Oni su tu, važno je samo da ih razvijemo. Trebamo neku vrstu babica, ljude koji će pomoći da se ta čestitost izvije iz nas, da u svakome od nas barem malo otvori prozorčić, izraste i pojavi se.
Suvremeno društvo, sklono korupciji, prijevarama i profiterstvu, treba ljude koji će pomoći da u sebi pronađemo čestitost. Nakon što smo pedeset godina slušali i doživljavali kako čovjek eksploatira čovjeka, dolazi vrijeme kada bi čovjek trebao nositi čovjeka, kada bismo jedni drugima trebali pomagati da izniknemo i porastemo. Dobro je moliti za onog čestitog čovjeka u nama, a potom se pomoliti za susjeda, za bračnog druga, za svoje dijete, za onog službenika, za poštara, za vozača autobusa, za onu majku i onu djevojku, pomoliti se za onog nogometaša i za čovjeka koji svaki dan odnosi naše smeće.
Čestiti ljudi rastu poput plodnih biljaka tamo gdje postoji netko tko razvija svoju čestitost i moli za čestitost drugih.
Užitak je boraviti u blizini čestitih ljudi, a još je veći užitak svakoga dana postajati sve čestitiji.
