Zrinka Lukač, podrijetlom iz Duge Rese kod Karlovca, mnogima je već poznata kao kulturna djelatnica u našem gradu. Kroz ovaj intervju upoznajte njezine interese, aktivnosti i stavove.
Za početak, možete li se predstaviti našim čitateljima i reći nešto više o svom angažmanu u našem gradu.
– Rođena sam u Karlovcu, a inače sam iz Duge Rese. Udana sam u Tomislavgrad. Moje prvi studij, agronomija, završen je u Zagrebu, a igrom slučaja i na poziv ravnatelja Osnovne glazbene škole Tomislavgrad, vraćam se svojoj gimnazijskoj ljubavi – glazbenoj školi koju sam završila u Karlovcu. Nedavno sam, naime, magistrirala etnomuzikologiju na Sveučilištu u Mostaru, a trenutno radim u gore spomenutoj Osnovnoj glazbenoj školi u Tomislavgradu.
Osim što ste profesorica u glazbenoj školi, voditeljica ste Škole mjuzikla i glume. Biste li nam mogli reći nešto više o ideji da se osnuje takva škola u našem mjestu, koji je njezin cilj, koliko polaznika okuplja…?
– Prije pet godina u suradnji s Danijelom Papić osnovala sam Tomislavgradske mališane, koji su se tada bavili samo pjevanjem i plesanjem. Budući da sam po prirodi čovjek kojemu brzo dosade jedne te iste stvari, vrlo brzo unosim promjene i u Mališane uvodim element glume. Ideja škole je da objedini znanje iz ta tri umjetnička područja: plesa, pjevanja i glume, a osim toga da djeci pruži i mogućnost razvijanja koncentracije, samopouzdanja i sigurnosti u sebe. Trenutno škola broji preko šezdeset članova koji su podijeljeni u četiri dobne skupine i zahvaljujući kolegama, suradnicima, kostimografima, scenografima, voditeljima i tehničarima priprema zahtjevne projekte.
Na kojim sve projektima do sada ste radili?
– Nakon prvog većeg projekta, mjuzikla Annie, koji je imao jedanaest izvedbi, upustili smo se u pripreme mjuzikla Kralj lavova. Na projektu se radilo četiri mjeseca, započet bez prethodno osiguranog proračuna, no s puno ljubavi i entuzijazma, dakako uz potporu dobre organizacije. Premijera Kralja lavova održana je je 23. rujna 2018. godine, a nakon toga je izveden još četiri puta: u Bugojnu, Gračanici i Šibeniku, gdje se u ljetnoj noći na 59. međunarodnom festivalu djeteta prolamao pljesak upućen našim mladim glumcima. Pohvale za izvedbu stigle su od hrvatske redateljice Nine Klefin i glazbenika Matije Dedića.
Mjuzikl Kralj lavova u javnosti je zaista bio popraćen mnogim pozitivnim reakcijama. Je li to dobra motivacija za rad na nekoj novoj predstavi?
– Naši polaznici trenutno sa svojim voditeljima i spomenutim suradnicima rade na mjuziklima Matilda i Aladdin. U manje od mjesec dana intenzivnog rada i proba, uspjeli smo pripremiti Aladdina i ponovo smo aplicirati za festival u Šibeniku, a uskoro možemo očekivati i premijeru u našem gradu!
Koja je tema mjuzikla Aladdin?
– Mjuzikl je rađen po drami Nenada Veličkovića koji je klasičnu bajku smjestio u suvremenu bosanskohercegovačku svakodnevnicu koja nam je svima poznata i koju je osvježio raznim humorističnim situacijama koje će nas nasmijati do suza.
Zašto baš forma mjuzikla? Kakvo je Vaše iskustvo u radu s djecom općenito? Je li taj posao jako izazovan i zahtjevan?
– Mjuzikl je najsloženiji oblik kazališnog izričaja koji usklađuje više disciplina: glumu, pokret, ples i pjevanje. Budući da su djeca uključena u nešto takvo, može se reći da su više nego talentirana i da se rad s mladima višestruko isplati. Ljubav prema glumi i kazalištu koju djeca pokazuju pokreće cijeli voditeljski tim Škole mjuzikla i glume, a Kulturno-informativni centar, kao krovna institucija, brine se oko financiranja kulture kojom se inače i bavi.
Koliko je kazalište važno u Tomislavgradu? Što nam ono nudi?
– Nudi nam mogućnost da se zabavimo, ali suočimo se i s nekim bitnim pitanjima. Svaka naša predstava nudi jednu pedagošku dimenziju koja je jako bitna u odrastanju djece, a nerijetko je upućena i odraslima.
Ovaj mjesec magistrirali ste na etnomuzikologiji i glazbenoj kulturi. Možete li reći nešto više o svom magistarskom radu?
– Naziv rada je Evaluacija kulturno-umjetničkog amaterizma u usporedbi s glazbenim školstvom Tomislavgrada. U radu je opisan kulturni i glazbeni amaterizam Tomislavgrada od svojih najranijih dana pa sve do danas. Opisani su narodni i tradicijski običaji, pobrojane sve manifestacije koje su postojale i koje postoje te tradicijski glazbeni instrumenti i njihova upotreba. Detaljno je opisana povijest školstva Tomislavgrada, s naglaskom na glazbu kao nastavni predmet u svim školama. U planu je izdavanje znanstvenog rada do 5. mjeseca iduće godine koji će se baviti navedenom tematikom.
Kakvu vrstu glazbe preferirate?
– Svatko sluša ono što mu odgovara. Najbitnije je razumjeti glazbu da bi je se doživjelo. Svaki žanr nudi nešto drugo, i pop i folk i rock. Ne obezvrjeđujem ni jednu vrstu glazbe.
Budući da ste iz Karlovca, odnosno Duge Rese, kakav dojam imate o Tomislavgradu?
– Istina je da dolazim iz veće sredine, ali ne mislim da Tomislavgrad ni po čemu zaostaje. Naprotiv, ima sve što je potrebno – dobre i kvalitetne škole, sportske klubove, prekrasno kino i mnoge talentirane ljude. Ako nešto i nedostaje u Tomislavgradu, mnogo toga olakšava blizina Mostara, Splita, Sarajeva i drugih gradova. Koliko volim Duvno, dovoljno govori činjenica da kod roditelja u Karlovac odem svega tri puta godišnje i vrlo rijetko se zadržim (smijeh). Mišljenja sam da je bitnije od mjesta gdje živiš voditi dobar i kvalitetan život i biti okružen bitnim ljudima.
Tomislavcity
