Nakon Zagreba i Splita, Željko Bebek će u subotu, 23. ožujka svoj veliki jubilej uspješne umjetničke karijere, koja traje već 50 godina, obilježiti i koncertom u Tomislavgradu. Elements club će, kako sam Bebek kaže, zasigurno biti mali za sve one koji bi iz Tomislavgrada i okolnih mjesta željeli nazočiti ovome značajnome glazbenom događaju.

– Pozivu Elements cluba nismo mogli odoljeti. Bit ćemo dobro raspoloženi, najavljuje Bebek.

Povodom njegovoga nastupa u našem gradu, Bebek je s novinarom Stipom Ćurčićem Ćipom razgovarao u programu Radija Tomislavgrad.  Dio toga razgovora donosimo i na portalu Tomislavcity.

Imate karakteran život, unatoč vrlo teškome djetinjstvu i odrastanju bez oca.

– Dobio sam od Boga snagu da izdržim te izazove a time su veći sreća i užitak koji su uslijedili kroz bavljenje glazbom, što najviše volim. Ispunili su mi se svi dječački snovi iz vremena kada je bio problem i sanjati ih, a kamoli ostvariti. U autobiografskoj knjizi sam opisao svoj život jer publika, koja me u karijeri prati već 50 godina, zaslužuje o meni znati više. Knjiga je dosta čitana i za nju sam dobio pohvala od Večernjaka. Ona je jedan od uspjeha i dosega u mojoj karijeri.

Kako bismo podijelili Vaša umjetnička razdoblja u ovih 50 godina bavljenja glazbom?

– Kada je nastajalo i trajalo Bijelo dugme, ono je bilo nešto najveće što se na ovim prostorima u tome trenutku moglo zamisliti. Bio je to bend s nedovoljnim iskustvom, ali s puno talenata i dobrih putovanja. Napravili smo priču koja je na ovim prostorima zadugo neponovljiva. Međutim, kad dijelim karijeru na neka razdoblja, mogu reći da sam s Bijelim dugmetom za prvih 10 godina napravio sve što se u tom trenutku moglo napraviti, ali razlaz s Bijelim dugmetom je opet bio prilika da mogu računati na još nešto više. Po desetljećima su se događala neke promjene. Radio sam po fazama koje po zakonitostima u glazbi i show biznisu možeš raditi. Dakle, moraš napraviti pauzu kako bi odmorio svoju publiku, ali kontinuitet od 50 godina dao mi je priliku da u svakome desetljeću na određen način napravim jedan vrhunac a potom napravim pauzu. U posljednjem desetljeću, od 2015.  nastupio je period koji smatram boljim i važnijim nego sve što sam do sada napravio. Zato sam poduzeo proslavu 50. obljetnice na najljepšim mjestima, u zagrebačkoj Areni 28. listopada i  nedavno na splitskim  Gripama i to je jedan od najljepši koncerata u mojoj karijeri. Nastavit ću u ovoj cijeloj godini s koncertima pod istim nazivom, a čekaju me putovanja ne samo Europi, već i u Americi, Australiji i Kanadi. Imam pozive i rezervirana gostovanja u Švedskoj, Norveškoj i Danskoj, gdje sam nedavno već bio. Sve se vrti oko 50. obljetnice karijere koja je krasan vrhunac ali i isto jedan užitak jer se ništa ne završava, već produžava na najbolji mogući način.

Sve ste bolji i bolji, sve žešći što ste stariji!

– Kako čovjek stari izvjestan je silazak. Ja i u svojem silasku, jer sam senior, 80-ogidšnjak, razumijem da je život prolazan i da će jednoga dana svemu doći kraj, ali ništa nema ljepše od toga da i taj kraj čekam sretan i uspješan, a osobito svjestan činjenice da imam podršku od svoj obitelji – supruge Ružice, kćeri Katarine i sina Zvone koji je već ušao u show biznis. Tata i sin su uvijek jedna sretna kombinacija, a u mome skromnom gledanju na život, lijepo je što radimo ono što volimo, a opet sve u okviru obitelji koju i na ovaj način slavimo.

Podršku supruge Ružice imam od prvoga dana našega poznanstva, od prije 25 godina, i bila je presudna i važna za moj ulazak u seniorske godine. Bio je to sretan novi početak i ta podrška traje i danas. Par dana nakon gostovanja u Elelmentsu idemo na naše tradicionalno putovanje pa ćemo 6. travnja u Rimu proslaviti obljetnicu našega vjenčanja.

Postoji li neka pjesma koja za Vas ima posebno značenje?  

– To mi je najteže moguće pitanje i kadgod ga dobijem, moram se „izvlačiti“. Ne zato što ne bih htio odgovoriti, već jednostavno zato što je teško odabrati najljepšu jer ih sve pjevam s istim zanosom i žarom, s istom sviješću i bojom koju od Boga dobivam u pjevanju. Teško je odlučiti. Jedino bih pri nekome širem odabiru mogao bliže to definirati a u tome mi pomaže publika – to je ona ljepota i odgovor koji dobijem od publike: kad ona odgovara s odobravanjem. To je užitak koji je nemjerljiv! Imam široki dijapazon pjesama koje sam pjevao ovih 50 godina da bih mogao održati pet cjelovečernjih koncerata a da ni jednu ne ponovim. Time se ponosim.

Niste se nikada u životu sramili reći „pogriješio sam“ ili „nisam dobro napravio“. I kao čovjek i kao umjetnik imate jedan karakter.

– Na tomu prvo moraš zahvaliti roditeljima, a i pohvaliti sebe da si bio dobro dijete. Ako išta mogu sa sigurnošću reći to je svijest o tome da nikada nećeš naučiti sve i da nikada nije kasno ponovno početi učiti. U ovome pitanju mogu dati dokaz od prije par mjeseci. Kada sam mojim dečkima iz pratećega benda s kojima sam surađivao deset godina najavio pripremu koncerata za 50. obljetnicu karijere, kako bi ih obradovao i kako bi se predstavili i opravdali sebe, te da 50-60 dana provedemo studirajući sve te iste pjesme koje sviramo, oni su mi tada rekli: „Ma Bebek, pa jel’ si ti normalan?! Mi sve znamo svirat’, mi direktno sada možemo u Arenu”.

Onda sam im rekao: Bože moj, najsumnjiviji su mi ljudi koji tvrde da znaju sve. Imam skoro 80 godina i stalno sam svjestan da još nešto moram naučiti jer mi se čini da uvijek ima prostora na koje sam mogu uprijeti prstom i reći: evo tu sam propustio, nisam naučio.

Posljedica toga razgovora njima je bila istoga trenutka jasna. Poslao sam ih kući i rekao im: hvala, moram naći ljude koji ne znaju pa moraju učiti.

Sada imam novi bend s kojim radim par mjeseci i koji je sjajan, sreća je što sam sreo drugačiju garnituru ljudi. Shvatili su da nije važan koncert koji radiš, važna je proba za koncert. To je bila moja idealna odluka za moj životni diplomski rad. Drago mi je što će ti ljudi iz benda doći i u Tomislavgrad i što ću ih moći predstaviti.

Sarajevo?

-„Ja iz sela nekako, ali selo iz mene nikako“ – to je činjenica koju ljudi znaju. Od nekih stvari i mjesta, okusa vode, mirisa cvijeće, susjedove riječi, rođaka s kojima dijeliš prostor pod nebom ne možeš otići. Bez obzira što sam obišao zemaljsku kuglu i gdje sam također susretao našega čovjeka, sretan sam kad se vratim u sadašnje mjesto življenja na kojem živim pola života, a to je Zagreb. Drago mi je doći u Split, ali i u Tomislavgrad jer je moja žena iz Tomislavgrada (a po onoj izreci, ja sam odakle je i moja žena 😊). Najljepši i posebni užitci koji si 3-4 puta godišnje mogu priuštiti su moji odlasci u Sarajevo. Provedem to vrijeme s bivšim susjedima, u zabavi, roštiljanju u podsjećanju na život, pregledavanju slika koje smo uspjeli sačuvati. To je veliki užitak! Bio sam zaista sretan i ponosan kada sam ove godine od Kantona Sarajevo dobio poziv za nastup na koncertu za dan kada su otvarane olimpijske igre 1984. godine u Sarajevu. Time su me počastili jer sam u vrijeme Olimpijade nastupao na platou ispred Skenderije kao solist pozdravljajući u tome trenutku sportaše koji su dobili odličja na planinama koje okružuju Sarajevo. Kao veliki zaljubljenik zimskih sportova uvijek sam bio na Bjelašnici, Jahorini, Igmanu – to je nezaboravno!  To je dio koji s velikim emocijama prepričavam. Pa na kraju, u Sarajevu sam sam završio gimnaziju, bio na fakultetu, a od mojih četvero djece dvoje je rođeno u Sarajevu. To se mjesto ne može zaboraviti i za koje imam neponovljive emocije.

Hvala Vam na svim pjesmama! Uz te pjesme smo odrastali, možda smo se svađali, voljeli se, ljutili – živjeli.

– Hvala Vam na lijepim riječima. U Elementsu ćemo nazdraviti svemu lijepome što nas u životu prati, bez obzira što svi imamo i svoje tužne trenutke.

Dolazim često u Tomislavgrad i okolicu, na Čajušu i Kupres, uvijek mi je lijepo u Tomislavgradu gdje imam dobro društvo i prijatelje, naročito obitelj Žilić. Osjećam da smo s njima obiteljski povezani i prekrasno se družimo.

Ruža Žilić je jedna umjetnica koja radi izvrsne dizajne. Na 6 posljednjih i najvećih koncerata ona je dizajnirala moje prsluke i sakoe. To je najljepša garderoba i koju mogu porediti s najstarijom garderobom koju sam prije 50 godina kupovao u Londonu. Drago mi je da sadašnja figura Bebeka kao izvođača na sceni ima značajno mjesto u odijevanju na isti način kao i u cijeloj dosadašnjoj mojoj karijeri tijekom koje mi je bilo važno gdje i kako sam se obukao. Hvala obitelji Žilić, upućujem im veliki pozdrav kao i ostalim prijateljima, te obitelji i rođacima moje supruge Ružice. Vidimo se u Elementsu!

Z.S./Tomislavcity