Opraštati? U redu.
Ali do kada?
Puno štete napravljeno je mome narodu. Životno je ranjen i polako posustaje, gubi snagu i kopni s najdraže grude. Na vrijeme nije prepoznao prazninu ljudi koji ga vode, ljudi koji nisu u službi ni Boga ni čovjeka. Oni su vješti manipulatori, možemo ih prepoznati po njihovoj uglađenosti, puna su im usta zajedništva i nekakve, kako oni vole reći, sinergije. Kažu, opasnost je s ove, opasnost je s one strane.
Nikad s njihove.
I ne, nemam onu našu bolest s dijagnozom da nama nitko nije dobar. Naprotiv. Ovo je krik zbog prevare samih sebe. Teško ih možemo mijenjati jer se bojimo da bi mogao doći netko gori od njih, ali s pravom, jer oni odgajaju i ostavljaju u nasljeđe trulež koji može imati samo njihov vonj. Koliko dugo trebamo čekati vrijeme suživota s nama samima, pomirbu između nas? I kako tražiti od drugih da nas poštuju? Kako spriječiti laž koja postaje njihova i na žalost naša istina?
Dolazi nam Europa ili mi, zapravo i na žalost, idemo k njoj. Što više upitnika popunimo to smo bliže Europi koja će nas spasiti, možda i ove uhititi. Ne sada, jer oni imaju svoje planove s njima. Treba popuniti upitnik koji je star 20 i nešto godina. Mi nemamo ništa nego vremena. Naoružani smo strpljenjem i čekamo da se uhvatimo za taj vlak koji će nas odvesti u bogatu, moralnu i sigurnu Europu. U kojoj nema granica i može se ići gdje god želiš. To sad mi Hrvati dobro koristimo i hvalimo se da se smanjio broj nezaposlenih, čak nam i BDP raste. Uvozimo europsku hranu uzgojenu po njihovim standardima jer naša domaća nema odgovarajući certifikate i po njima ne valja. Ona uopće nije u razmatranju da se natječe s njihovom šokiranom starom hranom koja je lijepo upakirana i još puno jeftinija. Upravo zbog toga, nama trebaju naši proizvodi, naši ljudi, koji će barem pokušati ublažiti korov i očistiti naš trulež da bi nam njive podarile plod od kojih smo uvijek ovdje živjeli.
Zašto bi se nešto mijenjalo?
Europa će svoje želje ostvariti preko ljudi koji su ucijenjeni, spremni pokrasti uvijek iznova svoj narod. Kada zaspi, probudit će ga, nacionalno mobilizirati i povesti u nove eksperimente koji nas vode do tihog nestanka. Zašto ne uzeti nezagađene prostore bogate vodom? Provjerena matrica koja uvijek daje rezultat. Napravi strah, neizvjesnost, laži pomiješaj s istinom, stvori organiziranu skupinu koja će nadgledati tokove novca od natječaja do realizacije projekta. Grade li se proizvodni pogoni i koliko je takvih? Zar ta ista Europa ne šalje novac dovoljan da se u svakoj županiji napravi par tvornica? Da, šalje i dijeli se ljudima koji pljačkaju svoj narod zadužujući ga do te mjere da sve što zarade trebaju dati samo za kamate, a glavnica ostaje jer treba biti puno veća od same države koja će poslije biti kupljena od Europe, koja nas kao spašava.
Ne šaljite infuziju koju dobro naplaćujete, ne produžujte vijek ljudima koji pokušavaju napraviti palače preko muke i suza svog naroda. Ostali su nam jedino naš Bog i vrijeme.
A Europa… Ovakva? Ne, hvala.
Stanko Ćurčić
Foto: Probert Encyclopaedia
