Mostarsko proljeće – 21. Dani Matice hrvatske Mostar otvoreno je izložbom „Portreti obitelji Vlaha Bukovca“ sa slikama u vlasništvu Umjetničke galerije Dubrovnik 19.ožujka u Galeriji Aluminij u Mostaru.
Vlaho je Bukovac je priznat u teoriji likovne umjetnosti kao utemeljitelj i glavni predstavnik hrvatskoga modernog slikarstva. Rođen je u Cavtatu 1855., otac mu je bio Talijan, a majka Hrvatica te mu je izvorno ime bilo Biagio Faggioni. Studirao je u Parizu, te je uspješno izlagao na pariškomu Salonu kao prvi hrvatski slikar uopće. Bio je jednim od najvećih portretista svojega doba i tvorcem nekih od antologijskih povijesnih kompozicija poput zastora zagrebačkoga HNK. Najčešći modeli bili su njegova obitelj; žena i četvero djece.
Voditelj Galerije Aluminij Darko Juka nazvao je izložbu Bukovčevih portreta obitelji ”cvjetanjem duše”.
„Izvesti Bukovca iz dubrovačkih zidina moguće je samo ako gospari imaju povjerenja u vas, a povjerenje se ne rađa preko noći. Ono se gradi godinama, kroz suradnju, kroz zajedništvo, kroz sinergiju. Dovesti ovu izložbu u Mostar tehnički je bilo iznimno složeno i ponos je time veći što su djela danas ovdje. Uz prezime Bukovac, svaki ukras od riječi, svaki iskazani ushit, doimaju se nedostatnima. Ovo je krunski likovni događaj godine, izložba koja ulazi u gradske kulturne anale, a osobitost postava je i u tomu što, uz majstorska platna najvećega hrvatskog portretiste, izlažemo i dva autoportreta njegovih kćeri Ivanke i Jelice, prvih studentica praške ALU uopće, koje je i sam ponosni otac na platnima prikazao u ateljeu, odnosno u prepoznatljivo zamrljanoj slikarskoj kuti„ kazao je direktor Aluminijevih korporativnih komunikacija Darko Juka.
Najpoznatija djela Vlahe Bukovca su: La Grande Iza (1882.), Gundulićev san (1894), Dubravka (1894) te zastor HNK na temu hrvatskog preporoda (Zagreb 1895).
„Vlaho Bukovac je u našoj nacionalnoj umjetnosti važan kao rodonačelnik modernog slikarstva kojeg je donio iz Pariza kao središnjeg urbanog i umjetničkog središta Europe na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Istovremeno je imao izuzetnu društvenu ulogu jer je bio nositelj društvenih aktivnosti u Zagrebu, utemeljivši prvi pravi izložbeni prostor – Umjetnički paviljon i Društvo hrvatskih umjetnika koje je okupljalo mlade i progresivne slikare. Kada promatramo njegovu važnost u suvremenom trenutku, govorimo o bogatoj likovnoj produkciji, njegovom neospornom talentu i spomenutoj društvenoj ulozi.“ istaknuo je Marin Ivanović, v. d. ravnatelja Umjetničke galerije Dubrovnik.
Nastupio je ukupno 72 puta na skupnim i samostalnim izložbama u više zemalja svijeta. Preminuo je Pragu, 1922. ostavivši iza sebe opus od oko 1200 ulja na platnu, te stotinjak akvarela, tempera i crteža.
Ivana Grubišić/Tomislavcity
