Srpanj je vrijeme za vađenje i sušenje bijeloga luka, kako bi se glavice održale do sljedeće sezone. Vijenac je praktičan način čuvanja ove dragocjene namirnice, jer bijeli luk u vijencu, zbog strujanja zraka neću trunuti.
Kada se bijeli luk izvadi iz zemlje, treba ga rasporediti po ravnoj, rešetkastoj podlozi i ostaviti da se prosuši na otvorenome, ali nikako na izravnome suncu, već u hladu. Kako prenosi portal agrosavjet.com prvo se upliću tri najveće glavice luka s najdužim lišćem.
– Kad se glavice prosuše treba ih očistiti od zemlje i vanjskih opni, ali ne silom, već samo ono što otpadne u rukama. Korjenčići se odrežu – ne previše blizu glavice. Ako je lišće previše suho, kruto ili žilavo, može se otopiti u vodi, ali samo lišće, nikako glavica. Nakon pola sata počinje pravljenje pletenice. Prvo se uzimaju tri najveće glavice s najdužim lišćem i pravi se X na početku. Poslije se upliću ostali po principu prevrtanja snopa. Tko nije vješt, neka učvrsti pletenicu na početku konopcem ili gumicom. Ako je lišće prekratko, onda se uvezati kako bi vijenac bio čvrst kad se okači.
Nakon početne tri glavice, četvrtu valja postaviti preko snopa da se podudara s prvom glavicom u sredini. Sljedeća se postavlja ispod desne i lijeve strane. Kod svakog sljedećeg prebacivanja snopa, dodaje se po jedna glavica. Kad se utroše sve glavice, treba isplesti pletenicu od lišća do kraja ili do željene dužine. Mara pravi vijence tako da u svakom bude oko kilogram luka. Zaveže kraj i okači na vjetrovito i sjenovito mjesto.
Vijenac se nikako ne stavlja na sunce, već u hlad. Treba biti zaštićen od kiše. Tako može ostati do kasne jeseni, a kad krene mraz, sklanja se u zatvorene hladne prostorije. Vijenci su lijep detalj u svakoj seoskoj kući.
Sušenje moguće i u snopovima
Bijeli luk se može čuvati i bez pletenja vijenaca, ali je tada metoda malo drugačija. Luk treba izvaditi dok je lišće još zeleno. Vezati ga u snopove i okačenog sušiti dva do četiri tjedna u hladovini.
– Lišće se ne skida sve dok se samo ne osuši. Bijeli luk od lista i poslije vađenja dobiva snagu, pa se napravi još poneki sloj bijelih ljusaka. Potom luk razvezati iz snopova, rasporediti na ravno na vjetrovitom i zaštićenom mjestu, ali nikako na betonu. Kad je lišće potpuno suho može se otkinuti do pola pola ili kraće, kako bi bilo urednije. Luk potom treba poredati u gajbice, ali ne više od jednoga do dva reda. Ove načine sušenja i čuvanja bijeloga luka za emisiju “Dobro jutro” prenijela je gospođa Mara Ranitović.