S vremena na vrijeme dobro promotri
nešto što nije načinila ljudska ruka:
planinu, zvijezdu, vijuganje potoka.
Tako ćeš pronaći mudrost i strpljenje te,
iznad svega,
jamstvo da na ovom svijetu nisi sâm.

U prilici smo s vama podijeliti novi videozapis našega Gorana Majića “Orlov kuk – Borčani-Duvanjsko polje” čiji rukopis, nadamo se, već prepoznajete.

Uživajte u ovosvibanjskim snimkama iz zavičaja i pročitajte što o Orlovu kuku piše, također naš Duvnjak, prof. Ante Ivanković. 

Orlov kuk ili Orlokuk je dio i vrh planine (1.394 metra) Smiljevače, koja zatvara donji dio Duvanjskog polja.

S jezičnog motrišta oronim je sastavljen od pridjeva posvojnog orlov i imenice kuk.

Prvi član oronima pridjev posvojni izveden je od imenice orao, naziva najveće ptice grabljivice hrvatskih planinskih krajeva (rod Aquila, red sokolovke), snažnih pandža i jakog kljuna, simbola snage i junaštva.

Naziv ptice orao slično glasi u mnogim jezicima: praslavenski or6l6,  ruski orel, poljski orzel, staronjemački aro, novonjemački Aar, gotski ara, latinski aquila, litavski erelis, grčki ornis = ptica itd.

 Inače, Orlokuk je česti naziv uzvisina i njihovih vrhova: osim na duvanjskom istoimene se uzvisine nalaze na posuškom,  zadarskom, kninskom i makarskom području. Još je češće uzvisine s nazivom Orlovac: najviši vrh istočno-hercegovačke planine Lebršnik (1.985 metara); Orlovac je i dio planine Kovača pokraj Eminova Sela u općini Tomislavgrad; u Hrvatskoj se čak deset uzvisina nazivaju Orlovac (Sinj, Zagreb, Šibenik, Slavonski Brod, Makarska, Dubrovnik, Gospić, Knin, Bjelovar i na Banovini).

I dva se naselja u Hrvatskoj zovu Orlovac (Grubišno Polje, 262; Bjelovar 260).

Inače, veoma su brojni mikrotoponimi s osnovom orao, kojima se označuju visoke, nepristupačne stijene u brdima, uski brdski prolazi i uopće nedostupna mjesta na uzvisinama, gdje su se nekoć nalazila staništa orlova, koji su danas tako prorijeđeni da ih se moralo posebnim zakonom zaštiti. Evo dijela tih mikrotoponima: Orlova greda (Knin), Orlova stijena (Ogulin), Orlovača (Banovina, Gospić, Senj), Orlovica (Gorski kotar), Orlov kuk (Zadar, Knin, Makarska), Orlovnjak (Vinkovci), Orlovo gnijezdo (Senj), Orluša (Makarska), Orljača (Imotski, Zadar), Orlja glava je u okolici Dubrovnika; brda  s imenom Orljak  u Hrvatskoj je najmanje pet: pokraj Karlovca, Vinkovaca, Požege, Zadra i Novigrada.

Na blidinjskom području zapadno od jezera Blidinje smješten je prijevoj Orlov kuk, a zapadno od Masne luke, u masivu Čvrsnice, je i Orlovača (1753 metra); vrh na  hercegovačkoj planin Velež zove se Orlinka (1.703 metra).

Istog su jezičnog postanja i nazivi naselja: Orlice (Travnik), Orlište (Konjic), Orlovača (Prijedor), Donji i Gornji Orlovci (Prijedor), Orlovo Polje (Gradačac), Orljani (Bihać).

I u hrvatskoj ekonimiji nazočna imenica orao i njezine izvedenice: Orle (Velika Gorica, 70), Orlec (Cres, 122), Orlić(Knin, 341), Orljakovo (Ozalj, 220) Orljavac (Požega, 203),  Orolik (Vinkovci, 578),  Oroslavlje (Stubica, 3.420), Orovac (Bjelovar, 400), Podorljak (Šibenik, 162).

Ante Ivanković/Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.

Video: Goran Majić