Duvanjska rekreativka Vesna Ćavar trčanjem se počela baviti nedavno, a pred njom je uskoro već prva maratonska utrka. Zahvaljujući dobroj organizaciji stigne odraditi sve planirano, a u duvanjski AK Puls uključena je cijela njezina obitelj. Upoznajmo Vesnu.
Vesna, što Vas je privuklo trčanju, kada ste donijeli odluku i pristupili Atletskom klubu Puls?
– Na nagovor prijateljice Ružice Papić Čupe da krenemo s trčanjem, kako bi ona skinula koji kilogram, pristala sam i tako smo počele skupa i redovito trčati. Ubrzo sam zavoljela trčanje pa iako je prijateljica u međuvremenu odustala, nastavila sam sama. Budući da je moj sin Marko već bio aktivni trkač Duvanjske trkačke lige, povremeno sam trčala s njim i ubrzo se priključila Duvanjskoj trkačkoj ligi i te redovito dolaziti na utrke od 5 km. Pored Marka, u početku sam često trčala i s vjernom prijateljicom Mirom Kovačević sve dok se nije ozlijedila… Krajem 2018. godine pristupila sam AK Puls budući da sam se ugodno osjećala u našoj trkačkoj zajednici.
Sudjelovali ste na brojnim utrkama u BiH i Hratskoj. Sigurno su Vam neke utrke ostale u posebnome sjećanju. Na koju od njih ste osobito ponosni?
– U svim utrkama uživam i svaka je posebno draga, ali jednu moram posebno izdvojiti. To je Hajdučki trail, utrka na 22 km. Na toj utrci osvojila sam 2. mjesto u ženskoj kategoriji, a pored toga, ta utrka je bila posebno teška zbog vremenskih uvjeta i visoke temperature koja je prelazila 30 stupnjeva. Tu sam doživjela povredu i pad na 18. kilometru tako da sam jedva izdržala do kraja. Za ove dvije godine moga trkačkog staža samo sam zadnju godinu u natjecateljskim vodama, a trčala sam 8 polumaratona, 4 utrke na 10 km te dvije trkačke lige od 16 kola. Trčala sam dvije memorijalne utrke Maslenica i jednu Polog – Široki. Također, istrčala sam i 5 trail utrka od kojih su mi najdraže Hajdučki trail i Čvrsnica Ultra trail na 10 km.
U kojim utrkama najviše uživate, jesu li to cestovne ili trail utrke?
– Jednako uživam u svim utrkama, ali više trčimo cestovne utrke. Ipak, najviše volim treninge u prirodi ili u našemu prekrasnom Kologaju, odnosno na Duvanjskome polju.
Zaposlenica ste u PC-a Baković. Kako uz obveze prema obitelji i poslu uspijevate naći vremena i za trčanje?
– To je jako dobro pitanje jer sam vrlo često u stisci s vremenom. Na kraju sam shvatila da je sve u dobroj organizaciji, tako da sve na vrijeme isplaniram kako bi izvršila obveze prema poslu i obitelji i imala vremena za sebe i trčanje.
Ovih dana uručena su Vam dva priznanja. Pobjednica ste 6. izdanja Duvanjske trkačke lige – Ante Baković Fanta te Trail lige jesen/zima 2019. Iako se trčanjem bavite rekreativno, koliko su Vam bitni rezultati u natjecateljskim utrkama, ali i priznanja?
– Budući da se uvijek pripremam za neku od utrka i radim po planu i programu, ne idem svaku utrku maksimalno nego povremeno potegnem jako kako bi provjerila svoju trenutačnu formu. Ipak, moram priznati da dobri rezultati i plasmani djeluju motivirajuće na moj trkački stav i ambicije.
Trčite li svakodnevno?
– Za trkački napredak odmor je jednako bitan kao i trčanje pa zbog toga trčim 3 do 4 puta tjedno.
Čuli smo da se pripremate i za Splitski maraton 2020. koji je najavljen za kraj veljače. Bit će to ujedno Vaša prva maratonska utrka. Kakva su očekivanja i kako teku pripreme?
– Trenutačno se nalazim u završnoj fazi plana priprema za Splitski maraton, a cilj mi je istrčati u roku od 4 do 5 sati. Ako rezultat bude lošiji od planiranoga, neću se naljutiti jer prvi maraton je cilj samo istrčati.
Koliko vam je važna podrška u ovomu? Tko je najviše uz Vas i je li još netko od članova obitelji uključen u šport?
– Podrška je jako bitna i sigurno bez nje ne bih ovoliko izdržala. Međutim, želim izdvojiti podršku prijatelja i obitelji, a posebice muža Ike koji me prati na svim utrkama i često me na treninzima prati biciklom. On ne trči, ali pomaže u organizaciji naše Lige i naših utrka te je uvijek u pratnji pri odlasku na međunarodna natjecanja. Uz sina Marka, koji trči duže od mene, tu je i kćer Ivana koja trči našu trkačku Ligu.
Jeste li zadovoljni percepcijom trčanja u našem kraju? Imamo dojam da u zadnje vrijeme, a osobito s pojavom AK Puls, sve više ovdašnjih ljudi pozitivno gleda na ovo. Manje je komentara u stilu: „Trči, a nitko ga ne goni!“
– Mišljenja sam da sve ide u pozitivnome smjeru, a u prilog tomu ide i činjenica da ima sve više trkačica i trkača. I percepcija javnosti je puno prihvatljivija u odnosu na početke moga trčanja.
Zbog čega biste trčanje preporučili drugima?
– Trčanje bih preporučila iz više razloga, a na prvome mjestu su oni zdravstveni. S druge strane, osobno sam kroz trčanje stekla jako puno prijatelja i pozitivnih vibracija.
Zora Stanić/Tomislavcity
Fotogalerija/Privatni album/Tomislavcity
