Prošloga vikenda, sa subote na nedjelju, u nepovrat je otišao jedan od simbola sela Letke – urušila se lečićka kula.
Kule potječu iz turskog doba. Najčešće su služile za smještaj kapetana, koji je u njima uredovao, ili za stanovanje vojnika kapetanije zaduženih za nadzor klanaca i čuvanje putova kojima su prolazile karavane. Njihova osnovna zadaća bila je čuvati granicu od neprijatelja te štititi prometnice od hajduka i razbojnika. Građene su od lijepo ili grubo klesanog kamena, s istaknutim i često okovanim vratima i prozorima, a prepoznatljive su bile i po puškarnicama. Kapetani su bili podređeni glavnom bosanskom veziru i revno izvršavali njegove zapovijedi.
Prema zapisima objavljenim u djelu Kapetanije u BiH autora H. Kreševljakovića (Svjetlost, Sarajevo), Duvanjska kapetanija osnovana je 1711. godine: „Godinu dana nakon što je napušten grad Rog i ukinuta Roška kapetanija, osnovat će se Duvanjska. Kroničar zabilježi i datum 8. V. 1711.“
Narodna predaja za lečićku kulu kazuje da je podignuta mnogo prije osnutka Duvanjske kapetanije, još u 16. stoljeću. Prema zapisima posljednjeg stanovnika kule, Marka Baćka (Tate), lečićka kula građena je otprilike u isto vrijeme kada se dovršavao Stari most u Mostaru, dakle nakon 1556. godine. Sagradio ju je Fadil-beg Lečić. Pregurala je gotovo pet stoljeća prkoseći buri, oluji i vremenu; prošla je kroz mnoge promjene, nadogradnje, ali i požare. U narodnoj predaji spominje se i veliki požar iz 1687. godine, tijekom jednog od pohoda serdara Stojana Jankovića, koji je te iste godine, 23. kolovoza 1687., poginuo na Duvanjskom polju.
Godine 1854. kulu su od Osmanlija kupili Marko Baćak i njegova braća Toma, Ivan i Stipan. Kula je ostala u vlasništvu obitelji Baćak sve do današnjih dana.
Niko Radoš/Tomislavcity
