Pravilo je da naši mladi sportaši koji žele ostvariti što bolju i unosniju profesionalnu karijeru odlaze u inozemne klubove. Stoga je posebno zanimljiva iznimka koju je učinila rukometašica Antonija Ćurić, rođena Bečanka, i krenula u suprotnome smjeru.

Naime, mlada perspektivna austrijska golmanica karijeru je prije dvije godine odlučila nastaviti u svojoj domovini iako je, tvrdi, imala više primamljivih ponuda, kako od poznatog austrijskog rukometnog diva Hypo, tako i niza drugih inozemnih klubova.

Rukomet je počela trenirati s osam godina, a s 13 se već specijalizirala za golmanicu. Od 2010. branila je za rukometni klub Atzgersdorf iz Beča prije nego što je prešla u Lokomotivu.

“Obožavam Hrvatsku i Zagreb i nisam se dugo premišljala kad sam dobila ponudu iz Lokomotive i od trenera Nenada Šoštarića. Možda bih zarađivala više negdje u inozemstvu, ali odluku nisam nikad požalila. Hrvatska ima solidnu rukometnu ligu – nešto bolju od austrijske. Odlično sam prihvaćena u klubu. Atmosfera u momčadi je sjajna. Ove godine osvojile smo i Kup Hrvatske”, priča nam to ova vedra 23-godišnjakinja.

Kaže da u Zagrebu ima puno rodbine, a tu živi i njezin zaručnik – što je za Antoniju također važan razlog dolaska u metropolu.

Roditelji iz duvanjskoga kraja

Već kao juniorsku rukometašicu Austrijanci su je uočili kao vrlo perspektivnu pa je dobila austrijsko državljanstvo kako bi mogla nastupati za njihovu reprezentaciju.

“Mislim da je ispravno da igram za Austriju jer je ta zemlja ulagala u mene i omogućila mi sportsku karijeru. Prošla sam sve uzraste reprezentacije. Sad sam druga golmanica reprezentacije. Za Austriju igram, a za Hrvatsku navijam, posebno za Vatrene”, priznaje naša sugovornica.

Antonijini roditelji rodom su iz duvanjskoga kraja. Otac Ante je iz Dobrića, a majka Ruža iz Bukove Gore. Prva iz obitelji u Beč je stigla Ruža koja se 1992. zaposlila kao radnica u kuhinji dok je Ante tada bio kao hrvatski branitelj na ratištu. Nakon pobjedonosnog rata Ante se pridružio supruzi i počeo raditi kao električar. Antonija, ili Tonka, kako je od milja zovu, ima sestru blizanku Mariju i nešto stariju sestru Ivu.
Ćurići stanuju u bečkome 14. kotaru, a u Dobrićima imaju obiteljsku kuću kamo odlaze kad god mogu – više puta godišnje.

“Odlazak u Dobriće za mene je od djetinjstva bilo silno veselje – posebice ljeti kad sam ondje provodila školske praznike”, ističe Antonija.

Važna uloga crkve Am Hof

Treba istaknuti da Antonija odlično govori hrvatski i ne čuje se ni najmanje strani akcent u izgovoru koji je obično prisutan kod djece naših iseljenika odraslih u inozemstvu. Tome su zasigurno pridonijeli i česti dolasci u domovinu.

Pročitajte više na mojahrvatska.vecernjihr.