U zemlji koja je svijetu pokazala kako se igra nogomet, oni su pokazali što to učine zajedništvo i nogometni snovi pa s pravom priča o Croatiji iz Zmijavaca počinje samo u superlativima i s riječima hvale.
Klub koji je postao pravi brend u Imotskoj krajini, jedno malo mjesto živi nogometne snove i čovjeku među vratnicama – jednom od onih koji su svojim predstavama i igrama skrenuli pozornost na sebe. Samozatajan Tomislav Adolf Tomić zadao je brige napadima brojnih momčadi, a s čak 1350 minuta provedenih na terenu aktualne je sezone postao prvi čovjek tog drugoligaša, piše Dalmacijanews.
– Nogomet sam počeo trenirati na nagovor starijih prijatelja iz ulice. Negdje u osmoj godini sam svoj nogometni put krenuo u RNK Splitu. Ondje sam prošao omladinski pogon, a bio sam i dio generacije 1997. godišta koja je bila juniorski prvak Hrvatske – kaže nam Tomić, nekoliko sati prije nego što krene nastavak loptanja u tom rangu, prije nego što još jednom stane pred mrežu u susretu sa zaprešićkim Interom.
– Treba reći kako sam zadovoljan s odrađenim pripremama, odlično smo odrađivali zadatke koje je pred nas stavio trener Jure Srzić i ostatak stručnog stožer i spremni smo za nastavak natjecanja. Inter?… Pa svakako pobjeda – kaže ovaj 24-godišnjak.
Prva skala na vratarskoj je stazi za Tomića bio Vedran Čović, a riječi hvale samo ima i za Marina Strmu koji ga je doveo do zvijezda.
– Volio sam trenirati uz Danijela Zagorca, on mi je uzor. Volim njegov stil branjenja i način kako trenira, a ljudina je i izvan terena. On je, bio jedan od vratara uz koje sam odrastao dok sam bio u Splitu – govori ovaj talentirani čuvar mreže koji u svojoj karijeri ima i medalju osvajača Županijskog kupa – prvo sa Hrvacama, a onda i Croatijom.
“Ozljeda je bila teška, a bio sam prepušten i sam sebi…”
Istinski heroj i borac na terenu, odlike su koje ga krase i u teškim životnim trenutcima jer čak je dvaput zeleni travnjak morao zamijeniti bolničkim krevetom. Prvo kao junior zbog operacije koljena, a onda i u seniorskom sastavu nakon ozljede ramena.
– Trebalo mi je godinu i pol da se vratim jer je ozljeda bila dosta teška, a i nakon dugo izbivanja sa terena dočekala me situacija u kojoj sam bio prepušten sam sebi, tražio sam daljnji angažman… – s grčom se sjeća tih dana.
Ali… Ovih dana, kako u pjesmi kaže Petar Dragojević, želja mu je zaigrati u elitnom razredu hrvatskog nogometa, a iako na taj izlet još nije imao priliku, dojmljiv je bio njegov nastup u prijateljskoj utakmici s Hajdukom na Poljudu. U pripremnoj utakmici na semaforu je svjetlilo Hajduk – Croatia 1:1.
– Taj osjećaj je bio fantastičan, najviše zbog Poljuda. San je svih igrača istrčati na taj stadion – prisjeća se Tomić koji korijene, s očeve strane, vuče iz duvanjskog sela Brišnika. Tada je na njegov gol upućeno 26 udaraca, skinuo je i šest zicera…
Derbi Cetinske krajine tako je zasluženo otišao na stranu domaće momčadi koja može žaliti što je jeseni došao kraj, jer bila im je ovo treća pobjeda u nizu (…) Istini za volju, bolje je Junak otvorio, imao je kontrolu lopte i lakše je dolazio do zone šuta, ali do gola ipak nije uspio doći. Pokušavali su gosti iz Sinja iz svih oružja, sijevalo je na sve strane, međutim, sve što je išlo u okvir gola hvatar je odlični vratar Tomić, zbog čega je i zaradio epitet igrača utakmice – napisao je kolega Mišo Gulić u izvještaju iz Hrvaca, u prosincu 2018. godine govoreći o sjajnoj partiji vratara.
Motiva za neke nove izazove ne manjka, želimo mu puno sreće i samopouzdanja na tom putu.
