U Zagrebu 22. siječnja i u Mostaru 7. veljačepredstavljena je knjiga biskupa mons. Ratka Perića “Nada koja ne postiđuje” koja obiluje ijelim nizom zanimljivih činjenica i podataka.
Odmah na početku knjige biskup Ratko podsjeća na činjenicu da je “Papa Benedikt XVI u postsinodskoj pobudnici “Verbum Domini” (Riječ Gospodnja) među 16 izričito spmenutih imena blaženih i svetih, koji su se u dvotisućljetnoj povijesti Crkve istaknuli kao iznimni i uzorni ne samo slušatelji nego i izvršitelji Riječi Božje u svome životu i poslanju, naveo i ime blaženoga Alojzija Stepinca, zagrebačkoga nadbiskupa i kardinala, kao Kristova svjedoka i mučenika. Evo tih 16 velečanstvenih: sv. Antun, sv. Bazilije Veliki, sv. Benedikt, sv. Dominik, sv. Franjo Asiški, sv. Klara Asiška, sv. Ignacije Lojolski, sv. Terezija Avilska, sv. Ivan Marija Vianey, sv. Ivan don Bosco, sv. Terezija iz Lisiexa, sv. Pio iz Pietrelcine, sv. Josemaría Escrivá, sv. Terezija iz Kalkute, sv. Terezija Benedikta, bl. Alojzije Stepinac.
Knjiga “Nada koja ne postiđuje” mogla bi postidjeti one koji su neznanstveno i neprovjereno pisali o kardinalu Stepincu.
”Perićeva knjiga zalazi puno dublje u problematiku i odgovara na jedinu preostalu pritužbu ili prigovor protivnika Stepinčeva dobra glasa”, kazao je profesor na Filozofskom fakultetu u Mostaru prof. dr. Ivica Šarac te naglasio kako bi knjiga za autore koji su neznanstveno i neprovjereno pisali o kardinalu Stepincu mogla postati knjiga koja postiđuje.
Kršćansko izdanje Romea i Julije sa sretnim završetkom.
Predsjednik HBK mons. Želimir Puljić rekao je za knjigu “Nada koja ne postiđuje”: „Čitava knjiga prožeta je i uobličena u načelo literarne ljepote, povijesne istine i dobrote kojom je uostalom zračio i život blaženoga Alojzija”. A za dio knjige u kojem piše o dopisivanju mladog Stepinca sa zaručnicom Marijom Horvat rekao je: “Autoru je u ovom poglavlju uspjelo analizom njihovih međusobnih pisama i otpisa učiniti „kršćansko izdanje Romea i Julije“; s puno mladenačkoga zanosa, napetosti i određenih zapletaja, kao i „happy-enda“ koji se ne može ostaviti dok se ne dočita poglavlje do kraja.”
Oduzeto i spaljeno srce , čin koji najslikovitije govori o svoj brutalnosti i strahu ideologije pred kršćanskom svetošću
Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački u predgovoru knjige “Nada koja ne postiđuje” , govoreći o okolnostima u kojima je Crkva u Hrvatskoj živjela u Drugome svjetskom ratu i u godinama nakon njega napisao je:”Ti su odnosi rasvijetljeni događajima vezanim uz mučeništvo i uz odnos prema Blaženikovom tijelu nakon smrti, kada je oduzeto i spaljeno njegovo srce, što je čin koji najslikovitije govori o svoj brutalnosti i strahu ideologije pred kršćanskom svetošću”.
Odnos prema vlastima Nezavisne Države Hrvatske
U predgovoru knjige kardinal Bozanić također je napisao: “Da bi povijest mogla još jasnije iznijeti na vidjelo koliko je Kardinal Stepinac bio u pravu, biskup Ratko u posljednjem dijelu bavi se onim što je u najnovijim prijeporima stavljeno u žarište: Stepinčev odnos prema vlastima Nezavisne države Hrvatske. To je zaokružen prilog u kojem je vidljivo koliko si je pisac dao puno mara da bi predočio glavne crte odnosa nadbiskupa Stepinca i poglavnika Pavelića, navodeći sadržaje Nadbiskupovih pisama i osvrćući se na njihove susrete. U tom se prikazu s jedne strane odražava problematika stajališta i zamršenih okolnosti, a s druge strane Nadbiskupovo konkretno zauzimanje u prilog ljudi u potrebi, pokazujući da je jedini kriterij vrjednota ljudskoga dostojanstva koje proizlazi iz dara Stvoritelja.Upravo kriterij vrijednosti čovjeka iz njegova odnosa s Bogom omogućio je blaženom Alojziju da pred totalitarnim režimima nastupa jasno, držeći se svoga poslanja, ne prešućujući istinu i nepravdu i ne svrstavajući se u političke i stranačke tabore.
Slobodan Milas
