Završetkom nogometne polusezone Prve lige FBiH postali smo malo tromi što se tiče nekog pisanja, izvještavanja, pa i nekih analiza, rekli bismo. No, to nije razlog da čekamo 3. mjesec i početak druge polusezone.
Naravno, fokus je uvijek bio na prvoj ekipi. Jako dobar start i dobro pozicioniranje do samog kraja morali su biti popraćeni hvalospjevima i epitetima.
Ne treba bježati od činjenice da su seniori bili glavna tema našeg pisanja, od njih smo crpili određeni dio inspiracije. Naravno, dali su nam povoda za to. Ali, ovog puta ćemo se skloniti od prve ekipe i fokusirati se na nešto drugo.
Koliko je puta, zapravo, ispod radara prošla Tomislavova omladinska škola, Tomislavov omladinski pogon? Kako želite.
Zašto se premalo u medijima govori o njoj? Posebno, ako uzmemo u obzir igrače koje je ona proizvela i poslala u ozbiljnije i bolje klubove.
Vratimo li se nekoliko godina unazad, kada je Tomislav igrao Drugu ligu F BiH (tehnički treću) i nije konkurirao susjedima premijerligašima: Zrinjskom, Širokom, od nedavno i Posušju, a imao je jednako dobru omladinsku školu, baš kao i oni, unatoč niželigaškom statusu, dolazimo do jasnog zaključka da se ulagalo u omladinski pogon, pa se tek onda razmišljalo o seniorima.
Omladinska škola je svoj status potvrdila na brojnim turnirima na kojima je sudjelovala.
Dovoljno je reći da su 2019. godine igrači rođeni 2006. i mlađi osvojili prvo mjesto na turniru Reiffeisen Cup u Baselu.
Naravno ogroman je to uspjeh, ali želimo se dotaknuti “proizvoda” koje je HNK Tomislav prezentirao i na drugim turnirima.
Godine 2014. na turniru u Makarskoj, Vinko Rozić oduševljava brojne skaute, što ga nagrađuje prelaskom u Hajduk. Nakon odličnih igara u splitskom Hajduku, bili dres mijenja plavim, te na koncu upravo s modrom ekipom potpisuje profesionalni ugovor.
Nedugo zatim, na turniru u Međugoriju čak trojica igrača Tomislava ostvaruju iskorak na početcima svoje karijere. Mario Čuić odlazi u Hajduk Split, pridružuje mu se i Nikola Šiško, te na koncu bivši krilni igrač, tada jako uspješne i talentirane generacije pionira, Kristijan Pleić dres Tomislava mijenja Hajdukovim.
Jedan ogroman uspjeh za omladinsku školu i malo mjesto kao Tomislavgrad.
Ako dalje počnemo nabrajati, prisjetit ćemo se Stipe Jurića, igrača koji je trenutno član poljskog prvoligaša, LKS LODZA, Ilije Mašića sada člana Lokomotive iz Zagreba, Filipa Čuića igrača Hajduka, te člana BiH U20 reprezentacije, Josipa Radoša koji je prošao kadetske i juniorske selekcije Zrinjskog, igrao Ligu prvaka mladih, te potpisao profesionalni ugovor s istim. Josip je danas standardan u HNK Tomislavu.
Ne treba izostaviti ni malu koloniju Duvnjaka koja trenutno igra u Širokom Brijegu: Ilija Bagarić, Ivan Sliško, braća Matić…
Iskreno, nedavni nastup Filipa Matića od prve minute u ekipi Širokog protiv Zrinjskog me i natjerao da napišem ovaj tekst o omladinskoj školi. Momak koji je prve nogometne korake napravio u dresu Tomislava, istupio je na veliku pozornicu protiv jednog Zrinjskog koji je ove sezone ostvario i povijesni plasmanom u jedno europsko natjecanje!
Ali ne smijemo zaboraviti možda i najveće nogometno ime, Ivana Krstanovića koji je također nosio dres Tomislava, a ostvario je vrhunsku karijeru. Sama činjenica da je 3. najbolji strijelac HNL-a svih vremena s 123 pogotka, govori nam o kakvom igraču se radi.
Igrači koje danas gledamo kao profesionalce, koji su produkt upravo Tomislavove omladinske škole, mnogo znače za sam klub, pa i samu promociju grada. Tomislavgrad je uvijek bio plodno tlo za razvoj mladih i talentiranih igrača. Dokaz o ozbiljnosti radi je i prisjećanje na 2017. godinu kada je bivši predsjednik Hajduka iz Splita potpisao sportsku suradnju s klubom iz Tomislavgrada. Potpis toga ugovora sigurno je ogroman uspjeh za HNK Tomislav.
Pojedinci koji su prošli Tomislavovu omladinsku školu i otišli negdje, konkretno u Hajduk, prezentirali su svoj bivši klub na najbolji mogući način i dali čelnim ljudima garanciju za stvaranje, razvitak pa i stvaranje novih suradnji. Tomislavova omladinska škola obično ne stvara gotove igrače, nego u svakoj generaciji izbaci pojedince koji već iz mlađih selekcija odu u susjedni Široki, Mostar ili Split. Tomislav prezentira, slobodan ću biti i tako se izraziti, iz ne baš širokog bazena, djecu koje će se oblikovati i još bolje stasati u nekom drugom, većem klubu.
Bez obzira koje boje trenutno nose i za koje klubove nastupaju, uz veliku nepoznanicu kakva ih nogometna budućnost očekuje, sigurni smo da je svima zajedničko da se ponose dresom i klubom iz kojeg su ponikli! Djeco, igrajte, veselite se i dajte sve od sebe da budete dobri, bolji i najbolji, kako u Tomislavu tako i u klubovima u koje odete!
Mario Jakovljević/Tomislavcity
